Matea Špika
Ostala sam dužna objavu iz Kambodže, mali doprinos naše familije ovoj grupi.
Putovali smo ukupno 5 tjedana, prosinac 2024 – siječanj 2025, od toga smo nekih 3 i po tjedna proveli u Kambodži, a ostatak u Tajlandu.
Dvoje odraslih i dijete 5 godina. Ovi odrasli su u Kambodži bili već prije, 2011 god, no to je bilo proputovanje JI Azijom. Ovaj put smo baš htjeli provesti većinu vremena u toj zemlji.
Putovali smo s Qatar, našli smo kartu s dolaskom u Phnom Penh, glavni grad Kambodže, i povratkom iz Bangkoka. Cijena po glavi cca 700 eura. Baš smo htjeli takvu kartu, jer smo planirali prijeći granicu kopnom kako bi posjetiti Koh Kood otok u Tajlandu uz samu granicu s Kambodžom, i putovanje završiti u Bangkoku koji nam je nakon toliko posjeta postao baš drag. Čak je i malcu ovo bio već drugi put u Bankgkoku.
No vratimo se Kambodži. Put smo započeli u glavnom gradu, odakle smo otišli prvo za Kampot, zgodan gradić kolonijalne francuske arhitekture, poznat po proizvodnji papra. Navodno je papar jedini izvozni prehrambeni proizvod ove zemlje.
Nakon nekoliko dana krenuli smo prema otoku Koh Rong Salmoem. Brod ide iz Sihanoukville (ovdje se ne isplati zaustavljat), a do njega smo odlučili ići vlakom iz Kampota, puno je brže proći tu rutu vlakom nego cestom koja je u ne baš tako dobrom stanju. Jedini rizik je što smo kartu za brod imali kupljenu ranije, a vlak zna dosta kasnit. Prilikom prvog putovanja ovom zemljom posjetili smo susjedni otok Koh Rong. Tada nije bilo brodova do otoka, već smo s brodom ronilačkog centra išli na otok, gdje su oni vodili na zarone. Nakon nekoliko dana opet s tim brodom nazad. Danas postoje brojne brodske linije, a taj otok je danas poprilično promijenjen od onda, izgrađen… Kako sam htjela zadržat sliku najljepše plaže ikada, 7 km bijelog pijeska, bez igdje ičega (ne kao sad s tisuću resortova), otišli smo na taj manji susjedni. Navodno je i on dan u koncesiju vanjskim ulagačima, i lokalni poslovi imaju još 2 godine dozvolu za rad, nakon čega će morati napustit otok i prepustit ga stranom kapitalu. Otok ima prekrasne plaže, ovisno o vjetru, uvijek ima neka koja je mirna i na kojoj se klinci mogu kupati. Vožnja do otoka zna bit zahtjevna, tko ne podnosi dobro more, neka se pripremi.
Nakon otoka smo opet preko glavnog grada krenutli za Kratie. Ovo selo koje je malo “off the beaten track” poznato je po riječnim dupinima u Mekongu. Ova vrsta je izuzetno ugrožena, a ovdje postoji populacija od nekih 100 jedinki. Može ih se vidjeti tako da se dođe do jednog mula, 10tak km sjeverno od sela, zapravo ih se tu može promatrati s kopna, ili uzet brod. Zbog profesionalne deformacije (stvarno mi se ne sviđa kada brodovi jure za dupinima, ni ovdje ni nigdje), mi smo se odlučili na turu kajacima, nekoliko sati po Mekongu i onda se tura u biti završava u tom bazenu u Mekongu gdje se dupini zadržavaju. Definitivno nam je to bio jedan od najboljim momenata ovog putovanja. Cijela ta tura, samo nas 3 s vodičem… Inače u ovo selo ne dolazi velik broj turista, možda ih je sve skupa u selu bilo 20tak. No ima nekoliko smještaja, nekoliko restorana, nama sasvim dovoljno. Kajak ture jedini organiziraju Sorya guesthouse, i ako netko bude u prilici stvarno preporuke.
Nakon toga smo krenuli prema Siem Reap, no stali smo prespavat u Kampong Cham. Ovo mjesto nije turističko uopće, no meni je uvijek zanimljivo izabrat i jedno takvo mjesto na putovanju, da malo vidim taj život bez utjecaja turizma. No ima se što i ovdje vidjet, bamboo bridge, hramove u okolici, pagode…
Siem Reap se uvelike promijenio od našeg prvog posjeta, kada je to stvarno bilo malo selo. Sad je toliko narastao, dobio novi aerodrom, ceste, bulevare… dojma sam da su svi turisti u Kambodži ovdje, poneki dođu i do otoka.
U ostatku zemlje, turizma je još uvijek jako malo. Ankor Wat smo obilazili jedan dan. Još smo u Siem Reapu posjetili Apopo centar, NGO koji radi sa štakorima koji vrše razminiravanje u Kambodži i jako su učinkoviti u tome, zatim plutajuće selo (izbjegli smo one u blizini Siem Reapa na koje vode organizirane ture, i otišli motorom na udaljenije mjesto kojim upravlja lokalna zajednica).
Za kraj Kambodže još smo otišli u Battambang, poznat po umjetničkoj školi Phare Ponleu Selpak, koja pruža obrazovanje i priliku mladima iz siromašnih obitelji kroz predstave cirkuskih vještina, glume, glazbe, plesa… U Battambang se možete voziti i bamboo vlakom, koji su ljudi koristili za prijevoz tijekom vladavine Pol Pota i Crvenih Kmera, kada je cijela infrastruktura Kambodže bila uništena; zatim pogledati tisuće i tisuće šišmiša koje svaki dan u isti sat napuštaju špilju i odlaze na hranjenje.
Za kraj, Kambodža je stvarno sigurna zemlja, tu se ne trebate brinut. Ljudi ne pričaju baš nešto engleski osim u Siem Reapu, no trude se i pomoći će ako vam zatreba pomoć. Jako je jeftina još uvijek, mi smo spavali u super finom hotelu za 90 EUR nas troje s doručkom, ali i u privatnim smještajima gdje nas je npr. u Battanbang 3 noćenja s doručkom za nas troje došla 50 EUR. U Kambodži prijevoz ide uglavnom mini busevima/kombijima, koristili smo kompaniju Vireak Buntham Express, imaju i online prodaju karata. I skroz su korektni. Može se organizirat i privatan transfer, cca 2 sata – 60tak dolara. S hranom nisam baš oduševljena, okolne zemlje imaju puno bolju po meni. No ok, generalno volimo svi azijsku, pa nam je izdrživo. Treba nam dozvola/viza za ulazak, no to se riješi unaprijed online prijavom. Ukoliko netko planira i ima pitanja, slobodno me kontaktirajte… KLIK
