Nina Kovačević

Iran s djecom (9 i 14 god)-1.dio

Dvanaest dana nije ni priblizno dovoljno za obici ovu veliku i raznoliku zemlju, no sasvim dovoljno za “osjetiti” ju i zaljubiti se u nju na 1. pogled.

Iran smo posjetili u travnju ove godine jer su tada temperature ugodne, a brojni parkovi i perzijski vrtovi su u punom cvatu te opijaju svojim mirisima i bojama.

Uvijek putujemo s djecom i vecinu putovanja organiziramo samostalno no, procijenili smo da je putovanje u Iran bolje prepustiti nekome tko zivi u Iranu, govori perzijski jezik i razumije obje kulture, hrvatsku i iransku.
Kontaktirali smo Ivana Đogića koji nam je napravio prijedlog itinerera puta koji je bio podlozan izmjenama i improvizaciji tijekom samog puta.
I, to se pokazalo kao pun pogodak!

Letjeli smo iz Ljubljane preko Istanbula za Teheran. U Teheranu nas je docekao Ivan te smo put nastavili njegovim automobilom.

U 12 dana automobilom smo presli oko 2700km ( ne, nije bilo naporno jer je Ivan napravio odlican plan puta🙂) obilazeci prirodne ljepote, kulturne spomenike, raskosne palace, fascinantne perzijske vrtove, elegantne džamije, hamame- u jednom smo se i okupali😁, gradove koji su savrsena kombinacija tradicionalnog i modernog, romanticna selasca u kojima vrijeme kao da je stalo….

U Iranu smo odmah na pocetku dozivjeli sok. Pripremili smo se na stroga pravila i propise, a ono sto smo zatekli je bila cista suprotnost.
Od nedavno hidzab vise nije obavezan, vjerska policija je ukinuta no preporuka je da se i dalje pokriva glava i odijeva i ponasa u skladu s njihovim obicajima. Vecina Iranki i dalje nosi hidzab. Atmosfera na ulicama, restoranima, trgovima, hotelima…je vrlo opustena, a Iranci su totalno family friendly.

Ni slike ni rijeci ne mogu ni priblizno prenijeti stvarnu ljepotu ove zemlje bogate povijesti, kulture, arhitekture, koja obiluje prirodnim ljepotama i resursima…
No, ono sto Iran cini uistinu posebnim su njegovi ljudi.
Iranci su nestvarno ljubazni, topli, gostoljubivi i prijateljski raspolozeni prema strancima.

Zalosno je kakvu nam sliku mediji plasiraju o Iranu stvarajuci predrasude i strahove kod ljudi.

Moram napomenuti da smo se u Iranu u svakom trenutku osjecali potpuno sigurno i dobro doslo. Iranci su vrlo topli i znatizeljni pa kad vide turiste, kojih jos uvijek nema u velikom broju, pristupaju im pozdravljajuci ih, zeleci im dobrodoslicu i slikajuci se s njima. Rastopila sam se kad je u Botanickom vrtu jedna mala Iranka prisla mojoj kceri, pitala ju od kuda je, zazeljela joj dobrodoslicu i poklonila joj maleni dar. Onako spontano i od ❤️.

Jos uvijek smo puni dojmova i mogla bih do sutra pisati o Irancima i njihovoj ljubaznosti jer nigdje u svijetu nisam osjetila takvu toplinu i dobrodoslicu.

Djeca su puno toga naucila i zapamtila zahvaljujuci Ivanu koji je vrlo strpljiv s djecom i zna kako na zanimljiv nacin prenijeti djeci, a i nama odraslima, sve te povijesne cinjenice i informacije.

Iran s djecom-2.dio

Iran obiluje i raznolikim prirodnim ljepotama.
Posjetili smo kanjon Morteza Ali u Geoparku Tabas gdje su narocito uzivala djeca. Posebnost kanjona je sto njime tece potok u kojem se mijesa topla i hladna voda. Na dva mjesta, voda je napravila nesto poput male spilje u stijeni u koju se moze uci i uzivati u prirodnim, toplim bazencicima- nesto poput prirodnog jacuzzija. Iz stijene tece i slap s toplom vodom. Dio Geoparka Tabas je i selo Azmighan- jedino mjesto u kojem riza i datulje rastu zajedno.



Djecu se najvise dojmilo kotrljanje niz pjescane dine i ukopavanje u topli pijesak, brckanje u kanjonu, kupanje u starom seoskom hamamu, setnja po polupustinjskom krajoliku u kojem su naucili sto su to kanati, setnje po bogatim i dinamicnim bazarima, razgledavanje pustinjskog frizidera, ispijanje raznih smoothieja, sejkova, prirodnih sokova i cajeva na krovovima i terasama kavana i restorana, razgled Perzepolisa uz puno zanimljivih prica, tradicionalni hoteli u kojima smo nocili te grad Esfahan.
Kad smo ih pitali sto tocno u Esfahanu, odgovorili su “Sve!”



Hrana- bazira se na rizi sa safranom, mesu, jelima od povrca i lece ( nalik nasim varivima) uz koje se jede riza. Iranci uzgajaju rizu. Na bazarima se moze naci jako puno vrsta rize koju pripremaju na pari. Vrlo je ukusna. Nema zapadnjackih lanaca fast food restorana sto je bilo odlicno jer su klinci bili primorani jesti lokalnu, zdravu hranu i uopce se nisu bunili zbog toga. Kebab- sendvic ili neka vrsta hot- doga s puno povrca je neka varijanta njihovog fast fooda.
Na ulici smo rado kupovali kukuruz kojeg ne pripremaju kao i mi, na nacin da klip kukuruza skuhaju ili ispeku, vec zrna kuhanog kukuruza stave u casicu te preliju rastopljenim sirom i raznim zacinim.
Nije dopusteno pijenje alkohola pa su Iranci vrlo kreativni u osmisljavanju bezalkoholnih, prirodnih napitaka. Svaku vecer smo gustali u nekom novom sejku, smoothieju, mojitu koji, osim sto su bili jako ukusni, mamili su i svojim bojama, mirisima i nacinom serviranja. Meni se posebno svidio napitak s komadicima krastavaca, posut suhim laticama damascanske ruze, serviran u zdjelici sa slamkom i zlicicom.

Iranu su uvedene razne sankcije od strane SAD-a i EU. Cini mi se kako se, bas zahvaljujuci tome, Iran razvio u samodostatnu drzavu- gotovo sve sto im treba, proizvode sami.

Iranci su pravi hedonisti- uzivaju u hrani, poeziji, druzenju, obiteljskim izletima… Znaju kako zivjeti u trenutku- ovdje i sada.
I, da, pravi su majstori piknika.😆 Jako vole piknik. Rasprostru deku/manji tepih u parku, ispod mosta, uz cestu, u kanjonu…i jednostavno gustaju!

Iran je bajka koju treba dozivjeti!! Za više fotografija i pitanja KLIK 🙂

Kava za vrijedne admine –KLIK

 
Similar Posts