Stojan Gajić

20 dana do Turske i nazad!
Bilo je to u 7. mjesecu i išli smo autom iz Rijeke. Nama to nije problem jer su nam klinci (skoro 3 i skoro 7 godina) navikli putovati autom.

Nismo baš svaki dan vozili da i njima i nama ne dosadi. Unaprijed smo isplanirali kako rutu tako i smještaj. Negdje smo spavali u apartmanima (Airbnb) a negdje u hotelima (booking) ovisno o potrebama/željama.

Smještaje smo svjesno plaćali malo više jer nam je trebao apartman/hotel sa parkingom, a da bude što bliže centru (radi malih nogica naših klinaca, pogotovo mlađeg).

Krenuli smo iz Rijeke a prva noć je bila u Beogradu pa Sofija. Tu smo ostali 2 noći da ne ‘’ubijemo’’ klince već u startu. Malo smo razgledavali a malo zabavljali klince po parkovima ili vožnjama tramvajem.

Nakon Sofije smo spavali u Edirne (Turska). Ta je dionica bila kraća jer nismo znali koliko će nam trebati vremena za proći granice.

Edirne nas je oduševio. To je trebalo biti mjesto samo za prespavati ali smo baš uživali u njemu. Klinci su bili slobodni trčati za golubovima po pješačkoj zoni a mi smo mogli bezbrižno rastegnuti noge laganom šetnjicom. Tu sam jeli i najbolje ‘’izgara kofte’’ (pljeskavice) u Turskoj.

Njima je to bio prvi susret sa Turskom i sa orijentom a meni je to već bio drugi put. Bez obzira no to, moram priznati da me je Edirne baš oduševio. Iduće jutro da malo ‘’izmorimo’’ klince, ne bi li zaspali u autu, smo išli u razgledavanje onoga što nismo stigli večer ranije (stara džamija, bazar…) Ako prolazite zastanite u Edirne!

U Istanbulu smo bili 3 noći i bilo smo smješteni u samom centru, nadomak Plave džamije, Aye Sofije, itd. Tu smo stavrno jako puno propješačili (jednom kad smo parkirali auto više ga nismo micali) jer je uvijek bilo ‘’ajmo vidjeti još samo to’’ tako da je na kraju ispalo 7 km hodanja do ranog popodneva. Posjetili smo Ayu Sofiju, palaču Topkapi, glavni bazar, spice bazar i sve ostalo po putu. Najmlađi je bio gotov tako da smo uvečer išli u najbliži (ali zato vrlo dobar) restoran. Uvečer bismo išli u najbliži parkić sa toboganima i ljuljačkama da bude nešto i za klince. U Aziju smo ušli tunelom što je klince oduševilo, pogotovo zvuk/muzika kitova koja se pušta na razglasu. Kako smo izašli iz Istanbula su svi zaspali 😀 Ako se ne snalazite u katastrofalnim gužvama onda Istanbul autom nije za vas. Goru gužvu sam doživio samo u Teheranu (Iran).


Iduća stanka je bila u predgrađu Ankare jer sam jedino tamo uspio naći povoljan smještaj a da ne trebamo puno napuštati autoput. Usput, Turska ima više autoputeva i neki se naplaćuju (prepaid ili kao kod nas u kućici). Ceste su im vrlo dobre.

Izvan Ankare smo stali uz suho korito slanog Tuz Golu jezera. Korito je stvarno slano (probao sam) i izgleda kao utabana gruba sol. Super mjesto za odmor i za malo rastegnuti papke. Jeli smo negdje po putu u nekom od milijun restorana uz cestu. Hrana nije bila nešto ali su se i vlasnik i ostali gosti trudili prevesti nam što je što na meniju.

Uvečer smo stigli do Uchisara (Kapadokija) i smjestili se (naravno) u samom centru, u hotelu sa predivnim pogledom na Kapadokiju. Tu smo isto puno hodali ali i malo vozili: npr. do muzeja/parka na otvorenom malo izvan Goremea. Sa balonom nismo letjeli jer je minimalna dopuštena visina za djecu 110 cm. S druge strane ni žena ni ja nismo ljubitelji visine tako da je ta opcija odmah u startu otpala. Svaku večer nakon što bi klinci zaspali bismo se (zasluženo) osvježili hladnom pivom na terasi hotela.

Nakon tri noći (sasvim dovoljno za Kapadokiju) smo krenuli prema Assosu na Egejskom moru. Po putu smo prespavali u Afyonkarahisaru. Na žalost tu smo bili i umorni i malo kratki sa vremenom pa nismo išli na brdo u ‘’centru’’ grada. Zašto Assos? Zato jer je na putu za doma i zato da i djeca ‘’uživaju’’ u kupanju/igranju. Nakon svih ovih napornih dana bazen i/ili more nam je legao kao budali šamar 😀


Zastali smo još i u Canakkale vidjeti Trojanskog konja i nakon toga opet u Edirne i opet u isti hotel. Bilo nam je pre dobro da bi išta mjenjali. Jeli smo u istom restoranu! Kako nismo htjeli opet stati u Sofiji smo spavali u Plovdivu. Tu je bilo stvarno katastrofalno toplo ali smo zato opet odhodali par kilometara! Na putu do doma smo opet spavali u Beogradu i… eto nas nazad.


Ako imate vremena i djeca vam nemaju problem sjediti duže u autu ova destinacija je top! Blizu je, cijene nisu visoke, destinacija je sigurna (ako se slučajno netko brine za to), ima se puno toga za vidjeti i ima se prilike upoznati novu kulturu.
Sretan put!

Za više fotografija informacija dobrodošli u našu FB grupu.

 
Similar Posts