Muž i ja. Sami. 5 DANA!!!

Kad ti tako uleti 5 slobodnih dana, bez ijednog djeteta što ti drugo preostane nego bukirati prvi let koji ti padne pod prste i pravac na put. Odletjeli smo u Amsterdam. Odmarati od djece. Šetati. Biciklirati. Dobro jesti (i piti). 😉

PutoKlinci su u to vrijeme uživali još više od nas, u planinama, na logorovanju, sa izviđačima (jesam vam već rekla da su izviđači zakon, pa ako još niste isprobali svakako dajte).

Kad ideš na put bez djece misliš da će sve proći lagano. Nema frke strke, nema piški mi se, kaki mi se, mama gladan, mama žedan, mama, mama, mammaaa… E, pa nije baš tako, pogotovo kad ideš na put s mojim mužem!

Akcija od početka. A on i ja smo dobitna kombinacija za probleme (i onda se čudimo na koga su naša djeca ;-)). Njega su skoro zadržali u Frankfurtu jer – zamislite –  u torbi krijumčari eksploziv! Ja sam se skoro upišala od smijeha kad je stigao specijalac s mitraljezom da malo detaljnije istraži tu torbu. Ajd, nakon nekog vremena mi više nije bilo smiješno jer moramo uloviti let za Amsterdam a njega ne puštaju. I onda čovjek nema biometrijsku putovnicu, negu onu prastaru, pa mora još u podugački red za provjeru dokumenata. A nama se jako jako žuri. Balkanac ne bi bio balkanac da se ne snađe pa je gospodin otišao sa svojom prastarom putovnicom  na ulaz za biometrijske.  Zablokirao im je cijeli sustav, ali je prošao. I ulovili smo let. U avion smo utrčali u ZADNJI tren. Sjeli smo, duboko udahnuli i uživancija može da počne!

U Adam smo stigli kasno. Taman za spavanje. Da se dobro pripremimo za sutra. Uvo zadnje je jako bitna stavka.

Iduće jutro oko 9 nas je probudio MRAK. AAA. Nikako se izvući iz kreveta. Pa vani je mrak. I magla. I ružno. A možda i hladno :-0. A mi navikli na sunce u 7 ujutro! Balkanci s mora.
Nekako smo se dovukli do doručka (sve pohvale, ODLIČAN doručak) koji nam je vratio snage za borbu sa sivilom koji je vladao vani.

Ime Amsterdam se dobije kad spojiš  ime rijeke koja teče kroz grad (Amstel) i glavni trgkoji se zove Dam. Je jedini grad na svijetu koji leži ispod gladine mora.

Meni se Amsterdam sviđa. Jako. Sviđaju mi se krivudave kuće. Uz krivudave kuće naravno ide i priča o njima. Ide nekako ovako – u davna vremena, dok je voda u Amsterdamu bila nepitka (nije ni sada puno bolja) su svi pili pivo. I onda gradili kuće. A svi znamo što alkohol napravi mozgu ;-). Pa su kuće ispale krive. Off topic-to me podsjetilo na našu kuću, koju smo kupili da je renoviramo i skužili da je sve krivo. Eto, barem smo po tome u Europi :-). Ali ja mislim da su malo krive i zbog mekanog terena na kojem su građene. Ipak je to močvara.
Sviđaju mi se bicikle na cesti, Bicikle svugdje. To mi fali u Rijeci. Odrasla sam tamo gdje je bicikla prijevozno sredstvo od  točke a do točke b. Pa sam u Amsterdamu proživljavala ponovno djetinjstvo i mladost. Biciklista je car. Imaš svoju traku, svoj semafor, Auto, pješak i svi ostali su građani drugog reda. Ako imaš biciklu si car. Pa smo posudili bicikle. Crvene. Da se osjećamo carski! Još da smo uzeli ONU STVAR iz coffee shopa gdje bi nam bio kraj 😉
Sviđaju mi se prozori bez zavjesa. I uz to ide priča. Prozori bez zavjesa i zastora dolaze iz vjerovanja da vjernici nemaju što skrivati od Boga. Ali i oko tih zavjesa imam ja svoju priču – mislim da je više ono zbog koje svi na Balkanu vješamo zavjese – da nam susjedi ne vire u kuću. Pa onda drugi dan zna cijelo selo što smo jeli, pili, radili, učinili dan ranije ;-). Tog virenja u Amsterdamu nema. Jer tamo svako vodi svoja posla. Nema zavirivanja u tuđe kuće. I tuđe života. Da Nizozemci žive na Balkanu, bome bi i oni bi vješali zavjese pa štogod Bog o tome mislio.

Sviđa mi se taj venecijanski duh sjevera, svi ti kanali ( u Amsterdamu postoji oko 100km kanala), brodice, kuće na rijeci, mostići (ima jih preko 1500 u cijelom Amsterdamu!),…

Sviđa mi se ta neka šarmantna neozbiljnost, jednostavnost. Sve je jednostavno. I multikulturalno. I liberalno. Grad za poželjeti. Kažu da u njemu živi 175 različitih nacija! Mogu reći samo – VAU!

Ma, sviđa mi se sve, osim vremena. Klima nije po mom guštu. I točka. Zato još uvijek radije biram Hrvatsku.:-)

Dašak boje u sivom Amsterdamu

 

Prvi dan smo iskoristi za šetnju gradom. Prošli smo sve glavne znamenitosti, trg Dam ( glavni trg, onaj iz imena grada), trg Laidesplein (centar nočnog života), Rembrandtov trg, kanale, crvenu četvrt (svi znamo što to je, nije baš za djecu ;-)), četvrt Jordaan ( boemski dio grada), tržnicu Alberta Cuypa, most Magere, tržnicu cvijeća,… Iduća dva dana smo ostavili za ture muzejima, vožnju kanalima, bicikliranje, uživanje u gradu…

 

Kako Amsterdam nije velik, u 3 dana ga možete istražiti u potpunosti. Od muzeja smo obišli  Rijks muzej ( pripremite pola dana za to, ulaznice kupite unaprijed) te Muzej erotike, biciklirali smo Vondelparkom, plovili smo kanalima, pojeli tonu sira,…

Uživali smo u svakom trenu našeg putovanja bez djece ali ipak smo nakon svega odlučili da se vračamo s njima. Uskoro. Amsterdam im može toliko toga ponuditi da bi šteta ne odvesti ih. Imamo i plan što sve moraju vidjeti. Jer u životu je uvijek potrebno imati barem jedan plan putovanja. 😉:

  •  Muzej Ane Frank ( strašna gužva, karte svakako kupite unaprijed i budite tamo što ranije)
  • Muzej mačaka ( iako to nije baš sve poznato Amsterdam obožava  mačke , a MI volimo mačke )
  • Nemo znanstveni centar ( must see s klincima, mi smo bili u sličnom u Budimpešti, zakon)
  • Botanički vrt
  • Zoološki vrt
  • The Amsterdam Dungeon
  • Zaanse Schans (tradicionalno selo pokraj Amsterdama s mlinovima, tulipanima i klompama ;-))
  • polja tulipana
  • i  nakon svega obavezno vožnja biciklima kroz prekrasan Vondelpark. I cijelim Amsterdamom. Doživljaj sam po sebi.5 dana nam je brzo prošlo. Čekao nas je još put prema domu i grljenje naših PutoKlinaca – nakon 5 dana se ih pošteno poželiš. 😉

    Ah, da, još sam vam dužna objašnjenja naslova – ima tona nema slike ;-). Naš najmanji PutoKlinac se je uspio dočepati fotoaparata i izbrisati sve fotografije na njemu. Sve što je ostalo je par fotografija  s mobitela. Eto, tako je to kad ne uzmeš klince na put, nego ih ostaviš kući ( osveta samo takva).

    Kako smo bili u Amsterdamu, koji je poznat i kao grad grafita završit ću sa jednim kojeg sam vidjela tamo i možda je baš prigodan za ovu našu foto situaciju : Memories are souvenirs too ;-), tako da skupljajte suvenire, zajedno sa svojom djecom i nemojte se ljutiti na njih ako vam tu i tamo koju fotku i obrišu. 😉 Uspomene ostaju.

Moglo bi vas zanimati