Naš siječanjski put na Sicilju počeo je još u studenom kada sam pronašla dosta povoljne avio karte za nas 5 (ima nas ko Rusa pa možeš na kartama lako i bankrotirati :-/). Letjeli smo iz Trevisa u Palermo.

Čekamo avanturu.

Kod nas je u to vrijeme prevladavala polarna hladnoća,  tamo nas je dočekalo (za nas) toplih 10 stupnjeva. Uzeli smo rent-a-car, jer smo naumili road trip po zapadnom dijelu Sicilije. Auto ukrcan, klinci spremni i avantura počinje. ☺

Naša putovanja nisu baš odmori. Tako misli moj muž. Ja mislim da jesu jer odmarati možemo i doma. I to najljepše i najbolje. Putovanje se ne zove put-ovanje bezveze, to je zato da guzica vidi puta! I za Siciliju smo imali ambiciozan plan. U 7 dana proći zapadnu Siciliju. I uspjeli smo. Ali što je najbolje, uspjeli smo nešto i odmoriti. Noge su trpjele, mozak je odmarao. Jednostavno se je prebacio u slow motion mode! I tamo i ostao svih sedam dana.

Sicilija. Jug Italije. Lijep. Pun povijesti i pješčanih plaža. Malo kiše, malo sunca, povjetarca. Malo svega. Kako bi rekao Vakula  – promjenljivo.

Kad netko kaže Sicilija svima nama prvo padne na pamet mafija i kultni filmovi o Kumu (da,da, posjetili smo i Corleone, jest da klinci pojma nisu imali zašto ali mi smo znali zašto – zato ;-)). Ali o mafiji na Siciliji ni duha ni sluha (osim naše male mafije ;-)). Sicilijanci su neusiljeno ljubazni, takvi su po prirodi. U svemu će ti pomoći, jednog ružnog pogleda nismo doživjeli u tjedan dana, što je popriličan pozitivan šok nakon što dođeš iz Hrvatske gdje ti i na semaforu trube ako ne kreneš iste sekunde kad se upali zeleno ( ili po mogućnosti još i ranije).

Ceste su jim koma, ne znam kako to izgleda ljeti, kad je poveća gužva, sada je bilo pristojno jer je promet bio dosta rijedak (imala sam osjećaj da smo jedini turisti na cijelom otoku). Sicilijanci su jako smireni vozači, ne trube, ne gnjave, nema tu ni crta, ni semafora, ima ponešto kružnih tokova, nikada ne znaš koliko traka ide u jednom smjeru ali sve se dogovori. Bez nervoze. No sikiriki. Promet tamo, s dvije riječi, bi opisala kao sređeni kaos.

Život im stane između 14 i 19 sati, na ulici nema, kako bi se reklo, ni pasa. Dućani, restorani, kafići sve zatvori svoja vrata i uvuče se u svoje kuće. Imali smo ozbiljnih problema prvi dan, jer smo u 15 sati tražili pizzeriu. Nema. Niente, sve chiuso. Onda smo se uljuljali u njihov ritam i ručak premjestili na 7 navečer. Hrana odlična. Jeli smo svašta. Od neizostavnih arancina ( kuglice od riže u kojima se nalazi nadjev (mesni, sirni, povrće), uvaljano u mrvicama i prženo), do poznatih pašta i pizza te sladica – cassata siciliana, cannoli… Sve je bilo odlično. Ajde, najmanji se je držao pizze i krumpirića ;-).

Kava je njemsi!. Vino nismo konzumirali ali kažu da je odlično. Muž je degustirao Moretti pivo. U glavnom – gastronomija im je za 5. Porcije velike. Cijene kao kod nas. Barem van sezone, možda su u sezoni više.

Engleski im nije jača strana ali uz pomoć mahanja se možete sasvim pristojno sporazumjeti. Ulaznice su povoljne, za djecu do 18g je više ili manje sve besplatno. Smještaja ima, jedino ako idete u hladnijem periodu vam je bolje birati hotele jer su apartmani neugrijani, pa smo malo muku mučili s time ( ja zimogrozna, brrrr). Sicilijanci su nam rekli da je ovo jedna hladnijih zima, da je obično toplije (čitaj -nismo imali sreće s temperaturama). Po danu su temperature bile ugodne, dizale su se i do 18 stupnjeva, jedino što često puše ali nama, koji smo naviknuti na riječku buru to nije predstavljalo nikakav problem.

Sicilija je poznata po keramici i ta se osjeti na svakom koraku. Svugdje oko nas – pločice. Ručno oslikane. Predivne (sve bi nosila kući, da smo bili autom bi ga vjerojatno i nakrcala, ovako sam bila jako ograničena :-(!).

No, jug Italije nije baš poznat po čistoći, smeća stvarno ima svugdje. U gradovima smeće doslovce pada s neba ;-)). Pogotovo Palermo, nije baš grad u kojem se poželiš nastaniti.

Klincima je bila zanimljiva arhitektura, kako nema snijega nema ni krovova. Umjesto krova terasa i velika bačva za toplu vodu. I sve je žuto. Plaže divne, pješčane… dječje. Meni je bilo pijeska preko glave. Ima ga svugdje. Na ljetovanje ovdje neću ma koliko to klinci željeli. Ali ako volite pijesak – Sicilija je pravo odredište za vas.

Što smo sve posjetili? Nakon slijetanja smo se uputili prema jugu – Trapani, gdje smo se smjestili prvu noć.

TRAPANI 

Trapani su glavna ribarska luka na otoku. Grad Trapani je ujedno i najčešća polazna točka za izlete na Egadske otoke ( Favignana, Levanzo, Marettimo), koje smo mi ovoga puta propustili zbog manjka vremena (i ruku na srce, nije bila baš sezona za posjetu otocima). U šetnji gradom smo si pogledali Ligny Tower ( u njemu se nalazi Gradski muzej), Castello di Terra, crkvu Madonna di Trapani i poznatu tržnicu ribe.

Uz more se nalazi i lijepa šetnica s kojom dolazite do gore spomenutih Castella di Terra i Ligny Towera.

ERICE

Drugo jutro smo se uputili prema povjesnom gradiću Erice. Nalazi se 750 metara iznad mora i legenda kaže da su ga osnovali Trojanci i da je tu živio Kiklop.

Do njega se može uspinjačom, koja zimi ne radi pa smo mi upotrijebili auto. Mogli smo i noge ;-).  Erice su prekrasan gradić na brdu, bogate prošlosti, lijepog vrta i slikovitih pogleda. U današnje vrijeme je poznat po ručno rađenim tepisima od šarenih krpa – frazzate.

SEGESTA

Taj dan smo posjetili i Segestu, starodavno elamitsko mjesto gdje se nalazi dorski hram a pogled na njega je najljepši sa susjednog brdašca na kojem ćete pronaći stari amfiteatar.

Do amfiteatra se možete popeti pješice ( kao mi) ili uzmete bus vožnju ( 3e po osobi, povratna karta). Penjanje traje nekih 20-aka minuta, ljeti uzmite vodu jer hlada nema.

Tu se pokazala ljubaznost sicilijanaca jer je barba po nas došao busem zbog toga što je počela lagana kišica. Kaže: “Nisam vas imao srca ostaviti gore da pokisnete.”

SAN VITO LO CAPO

Nakon Segeste smo postali malo gladni pa smo se uputili prema plaži San Vito lo Capo. To je ogromna plaža s bijelim prekrasnim pijeskom i kristalno plavim morem, u obliku polumjeseca. Raj za djecu. Ali nije raj za gladne putnike zimi jer  – ništa ne radi. Hvala nekom na nebu da smo u autu imali nešto hrane da smo malo pomezili.

 

NUBIA

Dio izmedju grada Trapani i Marsale je najpoznatiji po solinama. Soline na tom području su posebne po tome da za svoje djelovanje iskorištavaju vjetar. Ako se nađete blizu svakako otiđite do muzeja, nas je baš oduševio. Saznali smo i to, da se oko Nubie nalaze jata flaminga, koji svoju rozastu boju perja duguju baš ovdašnjim solinama jer kod njih stvarno vrijedi ono – ono si što jedeš jer je njihova boja uzrokovana upravo hranom.

Naime, hrane se algama, račićima i drugim beskralježnjacima koji u sebi sadržavaju ružičasti pigment i kojih ima u izobilju na solinama. Mi smo ih na oduševljenje klinaca uspjeli pronaći.

Specifičnost ovih solina je i to, da sol na kraju pokriju sa terracottom i onda tako stoji 10 mjeseci da se osuši. Nakon sušenja se melje uz pomoć mlinova i šalje dalje u prodaju.

MARSALA

V Marsali smo bili smješteni kod simpatičnih Vita i Cezara. Cezare je pas, njemački ovčar, kojeg su klinci odmah prigrlili.

Vito ima i ogroman vrt koji je bio krcat naranča, mandarinama i limunima. Na Siciliji agrumi rastu svugdje, po vrtovima, po ulicama, svugdje. Vito nam je preporučio i pizzeriu u gradu Masala, pizza je bila odlična ( a kakva bi bila, u Italiji smo ;-)).

Iduće jutro smo nakon doručka napravili plan – Cave di Cusa, Selinunte i za kraj plaža ispod Eraclee Minoe (zvući baš ono – rimskogrčki). I krenuli, Dan je bio prekrasan pa su i klinci bili prekrasni 🙂 i željni novih avantura (bome, nisu uvijek takvi).

ROCCE DI CUSA – TVORNICA STUPOVA

Rocce di Cusa je lokacija gdje se nalazi starodavni kamenolom iz kojeg su stari Grci eksploatirali kamen za gradnju hramova i ostalih građevina u obližnjem Selinunte-u.  PutoKlinci su to nazvali Tvornica stupova.☺

Sam kamenolom i lokacija su jako fora i može se iskoristiti i za piknik. Naokolo su pobacani veliki kameni bubnjevi (tako su jih nazvali PutoKlinci ;-)) koji još uvijek čekaju transport do 10 kilometra oddaljenog Selinunte-a iako smo si pogledali kamenolom onda je red da idemo i do mjesta gdje su se ti bubnjevi koristili.

SALINUNTE

Antički grad Selinunte je bio u davna vremena jedan od najvećih i najbogatijih gradova na svijetu. Danas su od njega ostale samo ruševine. U njegovo najbolje vrijeme se je tu nalazilo 5 hramova, danas je očuvan (obnovljen) samo jedan, Herin hram. I akropola, naravno. Grčki grad ne bi bio grčki bez akropole na brdu ;-). I 100.000 ljudi koji su u to vrijeme obitavali u njemu. Poprilično impozantna brojka.

Klinci su uživali u suncu, penjanju na prastare ruševine, sakrivanju u tunelima, rupama i oko hramova.

ERACLEA MINOA

Eraclea Minoa nije samo plaža, tu se nalaze još jedne grčke iskopanine. Ove smo preskočili, hramovi, akropole i slične grčke stvari su nam izlazile već na uši. Naš fokus je bio na ogromnoj pješčanoj plaži ispod Eraclee Minoe. Prošli smo ju uzduž i po preko, pretegli nožice i nadisali se svježeg morskog zraka.

MARSALA

Nakon napornog dana je vrijeme za ručak – večeru. Ovoga puta smo slušali gospodina Lonely Planeta i otišli u Trattoriu Garibaldi. Nije nas iznevjerio, Garibaldi je zakon! Tako misle i sicilijanci pa u svakom gradu postoji barem Garibaldijeva ulica, ako ne i više njih ;-). Garibaldi se je godine 1860 sa svojom vojskom iskrcao baš ovdje – u Marsali, pa su tako jedna ulazna vrata dobila ime po njem. A odmah do tih velikih vrata se smjestila i naša Trattoria.

Nakon obilne i dobre večere smo bili samo još za odlazak u krevet i slatko spavanje.

Iduće jutro smo krenuli malo polakše, treba nam malo i odmora. Tek poslijepodne smo se uputili prema Marsali, gdje smo više odmarali nego razgledavali. Dan je bio prekrasan, topao, sunčan, bez vjetra. Baš dan za plažu, što smo i iskoristili. Nauživali smo se sunca i napunili baterije za idućih par dana.

MANZARA DEL VALO

Kako po Garminu taj dan nismo dosta prohodali (,-)) smo se navečer uputili još do Manzare del Valo na kavu i sladoled.

Prošetali smo kroz Cashbah četvrt gdje pretežito žive migranti iz Tunizije pa ima dosta arapskog štiha.

 

 

 

 

 

 

 
Iduće jutro smo mahnuli Vitu i Cezaru te krenuli u daljnje avanture. Čekao nas je Agrigento. Usput smo se autom popeli i na gradić Caltabellotta, koji se nalazi na 949m nad morem. Kad se jednom popnete do vrha vas dočeka prekrasan panoramski pogled na 21 okolno selo. Tako kažu. Ako lažu, lažem i ja. Najbolji view point za panoramski pogled su ruševine Nomadskog dvorca. Mi se ovdje nismo baš dugo zadržali, temperature su bile znatno niže nego u dolini.

SCIACCA

Na putu prema Agrigentu smo se zaustavili još u jednom gradiću – Sciacca. Najpoznatiji je po svom karnevalu na kojem bude poprilično gužvovito.. Slično kao naš Rijećki karneval. Mi maškara vidjeli nismo, nisu još počele.

U Agrigento smo došli taman za ručak-večeru. I spavanje.

AGRIGENTO

Cijelim putem su nas pratile životinje – psi, mačke…Ni ovdje nije bilo ništa drugačije, ujutro me je probudilo mačje mijaukanje. I dan je počeo. Gazda nam je donio doručak de lux, kao da nas je 10 odraslih. Kroasana, kolača, nema šta nema… Plan za danas – Valle dei Templi u Agrigentu. I Scala dei Turchi u blizini.

VALLE DEI TEMPLI

Dolina hramova je bogata arheološka zona u Agrigentu gdje se može preživjeti doslovce cijeli dan. Nalazi se na UNESCO popisu svjetske baštine. Ovdje je organizacija pronašla i inspiraciju za svoj logo, na njemu se nalazi Konkordijin hram, najbolje očuvan hram na svijetu.

Njegovom očuvanju je pripomogla i činjenica da je 597g. bio pretvoren u kršćansku crkvu te da je izgrađen na skali ispod koje se nalazi glina koja služi kao tampon zona u potresima. Današnji istraživači misle da su starogrčki inženijeri to znali i da je baš to razlog zašto je taj hram postavljen baš tamo gdje je.

Okolo hrama se nalaze brojne katakombe. PutoKlinci su ovdje opet uživali, u njihovim glavama je to bio jako dobar poligon za trčanje i penjanje!

SCALA DEI TURCHI

Za taj dan nam je ostalo vremena taman za Scalo dei Turchi, koja se nalazi dosta blizu. Impresivna bijela skala iznad pješčane ( naravno) plaže. Opet vrijeme za odmor ;-). I skupljanje školjaka po praznoj plaži.

VULCANELLI DI MACALUBE

Šesti dan nam je preostalo put preko Corleonea do Palerma. Na putu smo stali još i u Argentu – tu smo si ogledati malene vulkančiće, Vulcanelli di Macalube. Vulkančići su u biti blatno polje ispod kojeg se nalazi prirodni  plin koji uz pomoć tih mini blatnih vulkana izlazi na površinu.

Klincima je sve to bilo jako zanimljivo ali oprez – prije dvije godine je na tom mjestu živo blato progutalo dvoje djece, zato je lokacija zatvorena, pa je ulaz na vlastitu odgovornost. I ponesite gumene čizme, mi smo čistili blato sat vremena. Ali je vrijedilo.

U unutrašnjosti Sicilije nas je dočekalo čak i malo malo snijega! Snijeg na Siciliji, vau!  Tu smo čak i uspijeli počistili naše (pre)blatne cipele.

CORLEONE

Do Corleonea, kolijevke mafije, nam je trebalo oko 2 sata, tamo smo stigli aman taman za vrijeme njihove sieste. Jao. A gladni. Opet nas je spasio naš autić i hrana u njemu – čitaj sendviči rulz!

Prošetali smo se gradom, ni bu ni mu od mafije.

U gradiću postoji Muzej mafije i borbe protiv nje ali je u vrijeme našeg posjeta bio zatvoren. Malo smo se ugrijali u lokalnom kafiću, popili odličnu sicilijansku kavu, popričali s konobarom i već smo na putu prema najvećem gradu – Palermu.

PALERMO

U Palermu smo bili smješteni u samom centru, apartman na 4.katu. S terasom. Koja nam baš i nije koristila jer nas je pričekao pljusak.

Uputili smo se van, da doživimo barem malo Palerma. Noćnog Palerma. Palermo je tipičan grad na jugu Italije, glasan, prljav i smrdljiv. Ali ima neki svoj čar, pogotovo navečer kada ulice okupiraju ljudi, svugdje se jede, pije, priča,… Naužili smo se frendovske atmosfere, vidjeli glavne atrakcije (čitaj crkve he he), pojeli odličnu večeru u Ferro di Cavalo i punih trbuha slatko zaspali. Jako mi je žao što u Palermu nismo stigli pogledati Catacombe dei Cappuccini i predstavu marioneta, koje su na Siciliji zaštićene kao nematerialna kulturna baština (UNESCO) ali uvijek postoji drugi puta pa tako i ovdje ;-).

 

Iduće jutro nas čeka avion i put prema domu. Svega lijepoga je jednom gotovo pa je tako završio i naš put po Siciliji, Vratit ćemo se jednom sigurno u istraživanje ostalih dijelova Sicilije!

Moglo bi vas zanimati