Colombo – Kandy – Hatton- Nallathanya (Adams peak) – Talawakele (St. Claires i Devon slapovi) – Nuwara Eliya- Nanuoya – Ella – Embilipitya- Udawalawe- Matara- Mirissa- Kosgoda- Colombo

Datum: 2.-16.10.2017.

Colombo

Sletjeli smo jako rano u 5,30, ali život u gradu je  je već davno počeo. Grad je bio krcat. Iz zračne luke smo uzeli bus do Colomba, do Forth Railway Station gdje smo se ukrcali na vlak za Kandy.

Kandy ( 2 noći)

Smještaj u Kandyju smo rezervirali unaprijed, tako da nas je dočekao naš domaćin, koji nam je ujedno bio i šofer, i vodić, i dečko za sve po gradu i oko njega. U dva dana smo posjetili Hram zuba (i još koji), Botanički vrt Peradeniya i u njemu drvce koje je posadio naš Josip Broz Tito 😉 , Millennium elefhant foundation, Batic factory ,Wood factory…. Kako djeca nisu mogla dočekati slonove prvo smo se uputili tamo, doživljaj je bio – hm, kako da kažem, nije bilo baš vau…

Kandy

Nekako su mi bili jadni ti slonići, nisu u kavezu ,ali bome nisu ni slobodni. Bio je lijepo, ne kažem da nije, ali taj neki gorki okus  ipak ostaje… U Millennium elephant foundation možete uzeti više paketa – mi smo uzeli onaj koji obuhvaća kupanje i šetnju sa slonovima . Nismo ih jahali, nismo ni željeli jer znamo da je to jako opasno za njih.

Idući dan smo se odmah ujutro uputili u Batic factory, pokazali su nam kako rade tradicionalni batik.  Batik je dekorativna tehnika kojom pomoću voska ukrašavaju tekstil. Rezultati su impresivni, pogotovo jer znamo da se sve radi ručno, a za neki od tih batika je potrebno i više tjedana rada.

Izrada batika

Nakon batika, smo pogledali još njihovu tradicionalnu izradu drvenih maski koje koriste u svojim festivalima i vjerskim običajima.

Šri Lanka je poznata još po svojim draguljima pa ako imate želju možete posjetiti i draguljarnice. Mi smo se doma vratili s jednim malenim plavim draguljčićem kojeg  je naša putoklinka dobila u dar.

Iz Kandyja možete otići do hramova  Dambulle i Lion rock, nama to nekako nije bilo baš napeto zbog djece. A i ovako smo imali hramova preko glave.

Botanicki vrt

Nallathaniya (2 noći)

Iz Kandyja smo uzeli vlak do Hattona, gdje smo se smjestili u malo veći taxi, zajedno s jednim poljskim parom. Nakon nekih sat vremena vožnje kroz prekrasnu prirodu došli smo do hotela u Nallathannyji, koji je bio naš dom iduća dva dana. Nallathannyja je početno polazište za uspon na 2,243 m  visoki Adam’s Peak (Sri Pada), sveta gora budista, muslimana i kršćana. Do vrha vodi nekih 5000 stepenica, a tradicija nalaže da je početak penjanja u 2 ujutro jer se samo tako može stići do vrha na izlazak sunca. Mi smo tradiciju ispoštivali (tako su željela djeca), ja sam predložila da idemo kasnije, ali da ste vidjeli taj pogled – morali smo im udovoljiti…I tako smo se mi uputili prema vrhu, u dva u noći, po kiši koja je padala i padala…  A sunca od nikuda. Po putu smo imali i jedan problemčić – zove se pijavice , eto, na to stvarno nismo bili spremni. Mislim- džungla i kišni monsun, kiša lijeva kao iz kabla tko bi pomislio na pijavice ;-).

Adam’s peak

 

Ponosni na našu djecu smo došli do vrha, uspijeli su unatoć kiši, mraku, hladnoći i pijavicama. Bravo, maleni! Kod silaženja nas je blagoslovio budistićki menih, bome trebalo nam je…Jer doći gore je muka a doći dole, po svim tim stepenicama, je baš trnovito…;-)

Ps: Bilo je u jednom trenu malo kukanja, koje me je jako nasmijalo. “Mama, na što si ti to mene nagovorila”, je onako baš ozbiljno izjavio naš srednji Putoklinac. ;-))

Na putu prema dole….

Tu smo posjetili i malenu lokalnu tvornicu čaja, imali smo osjećaj da smo bili prvi turisti nakon 2 godine. Gledamo mi njih, oni nas, sjednite molim, mi sjeli…i čekali. Nakon pola sata i malo vijećanja što da rade s nama se sve pokrenulo i obilazak je počeo. Istina, engleski im je bio lošiji nego našim klincima ,ali opet smo se sve dogovorili. Tome služe ruke, noge i grimase. Dobro da smo to razvijali kod djece dok su bili mali, pravljenje grimasa su usavršili u nulu.  Kupili smo i čaj, cijena – prava sitnica. Doslovno. Plače mi se kad kupim čaj u Rijeci, ajde, sada dugo neću trebati.  Kad nam ga nestane opet na Šri Lanku po njega ;-).

U tvornici čaja

U povratku smo svratili još do sela pokraj tvornice, u kojem žive radnici i njihove obitelji, podijelili hrpu bombona i u zamjenu dobili hrpu smiješkića.. 😉

Idući dan rano ujutro nas je pokupio bus te odveo natrag do željeznićke stanice Hatton gdje smo se ukrcali na vlak za Nuwara Eliyo.

Talawakele

S vlaka smo sišli prije Nuwara Eliye jer smo željeli vidjeti famozne slapove Šri Lanke. U Talawakele smo u trećem kafiću 😉 iznajmili vozača, koji nas je odveo do slapova Devon i St. Claire’s, a nakon toga još do Nuwara Eliye.

Devon

 

Nuwara Eliya (1 noć)

Nuwara Eliya je gradić na 1800 m nadmorske visine. To je tipični engleski kolonijalni gradić (Little England),  sve naokolo je zeleno od plantaža na kojima raste čaj.  To je gradić koji ima najhladniju klimu na Šri Lanci, nama se nije baš dopao, previše civilizacije za naš ukus. Nakon šetnje smo se brzo  pokupili u krevete, malo i zbog toga jer nas je idući dan čekao najnaporniji dan na putu po Šri Lanci. Naumili smo doći do Udalawale. Ujutro smo hvatali tuk-tuk do Nanu Oya i onda vlak za Ello.

Nuwara Eliya-Ella vlakom

Kažu da je to jedna od najljepših pruga na svijetu. Stvarno je posebna, već i zbog njihovih vlakova, a još više izbog lijepe prirode. Prekrasni pejzaži koje se pružaju oduzimaju dah, to je nešto što jednostavno morate doživjeti. Sva ta priroda odvaga i užasnu gužvu na vlakovima, ali kad (ako) ulovite sjedala onda ste na konju. Sama vožnja traje nekih 5 sati, ali brzo prođe jer je stalno neka akcija.

Mi se u Elli nismo baš zadržavali, samo smo prošli kroz nju dok smo tražili autobusnu stanicu za Udalawale. Da biste iz Elle došli do Udalawale javnim prijevozom je malo komplicirano ,ali gdje je volja tamo je i put. Uz pomoć uvijek susretljivih domaćina smo uspijeli. Prvo smo se ukrcali na bus do Embilipitiye. Putem smo si pogledali još jedan slap, zove se Ravana. Šri lanka obiluje slapovima, gdjegod smo pogledali na  plano je izvirivao barem jedan. Kad smo stigli do Embilipitiye  smo se iskrcali iz busa, da bi na kraju skužili da moramo opet na isti bus, koji će nas odvesti do idućeg sela, gdje pak hvatamo bus za Udalawalae. E, u idućem selu su nam rekli da moramo sve do Colomba i onda se od tamo vraćati u Udalawala što nama nikako nije bila opcija. Istraživali smo dalje i na kraju su nas uputili ne neki bus koji nas je odveo direktno do našeg smještaja u Udalawale. Kažem vam, put za cijeli dan a samo par 100 kilometara. Tako je na Sri lanki sve… Take it easy…

Udawalawe (1noć)

Park prirode Udawalawe je park u kojem je najveća koncentracija slobodnih slonova. Na safari se kreće rano ujutro ili kasno popodne. Mi smo odabrali taj ranojutarnji, već u 5 sati smo bili u džipu. Safari je stvarno divan, preporučujem da uzmete vodiča koji će vam pokazati gdje je što. Mi smo imali sreće jer smo imali odličnog šofera koji je dosta toga znao pa smo stvarno vidjeli dosta životinja. Imali smo sreće sa slonovima, vidjeli smo i bebe. Od ostalih životinja smo najviše vremana potrošili na majmune (ma, njih bi mogli gledati danima), a vidjeli smo i varane, krokodila, bivole i raznorazne jedinke iz ptičjeg svijeta.

 

 

Nakon safarija nas je čekao put do mora, prvo do Matare.

Matara

Matara je poznata po svojoj stijeni u moru (Parey Dewa –Rock in Water) na kojem stoji  hram. Nama je posebna jer smo tu proslavili 10.rođendan jednog od naših Putoklinaca :-).

Sretan!

Na kraju smo pogledali  hram, malo prošetali, prošli tržnicom te se uputili prema Mirissi gdje smo uzeli smještaj na samoj plaži iduće 3 noći.

 

Mirissa (3 noći)

Tipičan turistički gradić, ima prekrasnu plažu. Jednu od mnogih prekrasnih. Za vrijeme naše posjete je po prićanju lokalaca bila poluprazna, a nama se i tada činila puna…Hm, neznam kako je u full sezoni…   Pogledali smo  i famozne stilt fishermane, jedna fotka jedan euro… 😉 Većino vremena u Mirrisi smo potrošili na surfanje ( zabava na najjače), ležanaje na plaži i hranjenje. ;-)) Odmora za tijelo, za dušu tek slijedi.

Mirissa

 

Kosgoda (3 noći)

Nakon tri noći u Mirissi ukrcali smo se na autobus i put Kosgode, gdje smo naumili posjetiti kornjačice. Ispostavilo se da nam je smještaj odmah do kornjačica pa smo s njima preživjeli tri prekrasna dana. Uz to imali smo i „privatnu“ plažu, samo mi i pokoji lokalac. Tu smo stvarno napunili baterije, maleno selo, bez turista, mazili i pazili smo kornjače, prali ih, hranili, puštali natrag u more… Uz to smo imali odlične domaćine koji su nas puno naučili o njihovoj kulturi, jeziku, vjeri…Šetali smo zajedno, išli posjetiti hram te ih pratili u molitvi, kupali se, jeli, učili šrilančane igrati  Uno, lovili varane i kopnene kornjače…Smještaj za 5!

Otišli smo i u Ahungallu na Mangrove river safari, gdje smo doživjeti pravi pravcati origigi fish spa za nogice i posjetili otok cimeta. Kako smo mi bili na Šri Lanci u niskoj sezoni (jer najbolja sezona je off sezona) nije bila ni pretjerana gužva.

 

Ostao nam je još samo Goodbay! i put do Colomba. 

Izbjegli smo dosta glavnih turističkih znamenitosti, jednostavno nam se nije dalo gurkati u gužvi s turistima. Recimo da je od početnog plana ostalo bore malo, sve smo prilagođavali usput. Fokus nam je bio na prirodi i životinjskom carstvu, što je bilo najzanimljivije i djeci.

Ne znam hoćemo li  se još vračati na Šri Lanku, ali ako je želite doživjeti onako još dosta neiskvarenu otiđite što prije, dok je nisu u potpunosti okupirali Rusi,napravili resorte i do kraja pokvarili ljude. 

Čitaj još…

 

Moglo bi vas zanimati