NAŠIH 12 NOĆI NA ŠRI LANKI

Colombo – Kandy – Hatton- Nallathanya (Adams peak) – Talawakele (St. Claires i Devon slapovi) – Nuwara Eliya- Nanuoya – Ella – Embilipitya- Udawalawe- Matara- Mirissa- Kosgoda- Colombo

Datum: 2.-16.10.2017.

Colombo

Sletjeli smo jako rano u 5,30, ali život u gradu  je već davno počeo. Grad je bio krcat. Iz zračne luke smo uzeli bus do Colomba, do Forth Railway Station gdje smo se ukrcali na vlak za Kandy.

Kandy ( 2 noći)

Smještaj u Kandyju smo rezervirali unaprijed, tako da nas je dočekao naš domaćin, koji nam je ujedno bio i šofer, i vodić, i dečko za sve po gradu i oko njega. Bio nam je i teta čuvalica u par navrata! 😉 U dva dana smo posjetili Hram zuba (i još koji), Botanički vrt Peradeniya i u njemu drvce koje je posadio naš Josip Broz Tito 😉 , Millennium elefhant foundation, Batic factory ,Wood factory…. Kako djeca nisu mogla dočekati slonove prvo smo se uputili tamo, doživljaj je bio – hm, kako da kažem, nije bilo baš vau…

Nekako su mi bili jadni ti slonići, nisu u kavezu, ali bome nisu ni slobodni. Bio je lijepo, ne kažem da nije, ali taj neki gorki okus  ipak ostaje… U Millennium elephant foundation možete uzeti više paketa – mi smo uzeli onaj koji obuhvaća kupanje i šetnju sa slonovima . Nismo ih jahali, nismo ni željeli jer znamo da je to jako opasno za njih.

Idući dan smo se odmah ujutro uputili u Batic factory, pokazali su nam kako rade tradicionalni batik.  Batik je dekorativna tehnika kojom pomoću voska ukrašavaju tekstil. Rezultati su impresivni, pogotovo jer znamo da se sve radi ručno, a za neki od tih batika je potrebno i više tjedana rada.

Nakon batika, smo pogledali još njihovu tradicionalnu izradu drvenih maski koje koriste u svojim festivalima i vjerskim običajima.

Šri Lanka je poznata još po svojim draguljima pa ako imate želju možete posjetiti i draguljarnice. Mi smo se doma vratili s jednim malenim plavim draguljčićem kojeg  je naša putoklinka dobila u dar.

Iz Kandyja možete otići do hramova  Dambulle i Lion rock, nama to nekako nije bilo baš zbog manjka vremena. A i ovako smo imali hramova preko glave. Nešto treba ostaviti za idući put!

Nallathaniya (2 noći)

Iz Kandyja smo uzeli vlak do Hattona, gdje smo se smjestili u malo veći taxi, zajedno s jednim poljskim parom. Nakon nekih sat vremena vožnje kroz prekrasnu prirodu došli smo do hotela u Nallathannyji, koji je bio naš dom iduća dva dana. Nallathannyja je početno polazište za uspon na 2,243 m  visoki Adam’s Peak (Sri Pada), sveta gora budista, muslimana i kršćana. Do vrha vodi nekih 5000 stepenica, a tradicija nalaže da je početak penjanja u 2 ujutro jer se samo tako može stići do vrha na izlazak sunca. Mi smo tradiciju ispoštivali (tako su željela djeca), ja sam predložila da idemo kasnije, ali da ste vidjeli taj pogled – morali smo im udovoljiti…I tako smo se mi uputili prema vrhu, u dva u noći, po kiši koja je padala i padala…  A sunca od nikuda. Po putu smo imali i jedan problemčić – zove se pijavice , eto, na to stvarno nismo bili spremni. Mislim- džungla i kišni monsun, kiša lijeva kao iz kabla tko bi pomislio na pijavice ;-).

Ponosni na našu djecu smo došli do vrha, uspijeli su unatoć kiši, mraku, hladnoći i pijavicama. Bravo, maleni! Kod silaženja nas je blagoslovio budistićki menih, bome trebalo nam je…Jer doći gore je muka a doći dole, po svim tim stepenicama, je baš trnovito…;-)

Ps: Bilo je u jednom trenu malo kukanja, koje me je jako nasmijalo. “Mama, na što si ti to mene nagovorila”, je onako baš ozbiljno izjavio naš srednji Putoklinac. ;-))

Tu smo posjetili i malenu lokalnu tvornicu čaja, imali smo osjećaj da smo bili prvi turisti nakon 2 godine. Gledamo mi njih, oni nas, sjednite molim, mi sjeli…i čekali. Nakon pola sata i malo vijećanja što da rade s nama se sve pokrenulo i obilazak je počeo. Istina, engleski im je bio lošiji nego našim klincima ,ali opet smo se sve dogovorili. Tome služe ruke, noge i grimase. Dobro da smo to razvijali kod djece dok su bili mali, pravljenje grimasa su usavršili u nulu.  Kupili smo i čaj, cijena – prava sitnica. Doslovno. Plače mi se kad kupim čaj u Rijeci, ajde, sada dugo neću trebati.  Kad nam ga nestane opet na Šri Lanku po njega ;-).

U povratku smo svratili još do sela pokraj tvornice, u kojem žive radnici i njihove obitelji, podijelili hrpu bombona i u zamjenu dobili hrpu smiješkića.. 😉

Idući dan rano ujutro nas je pokupio bus te odveo natrag do željeznićke stanice Hatton gdje smo se ukrcali na vlak za Nuwara Eliyo.

Talawakele

S vlaka smo sišli prije Nuwara Eliye jer smo željeli vidjeti famozne slapove Šri Lanke. U Talawakele smo u trećem kafiću 😉 iznajmili vozača, koji nas je odveo do slapova Devon i St. Claire’s, a nakon toga još do Nuwara Eliye.

Nuwara Eliya (1 noć)

Nuwara Eliya je gradić na 1800 m nadmorske visine. To je tipični engleski kolonijalni gradić (Little England),  sve naokolo je zeleno od plantaža na kojima raste čaj.  To je gradić koji ima najhladniju klimu na Šri Lanci, nama se nije baš dopao, previše civilizacije za naš ukus. Nakon šetnje smo se brzo  pokupili u krevete, malo i zbog toga jer nas je idući dan čekao najnaporniji dan na putu po Šri Lanci. Naumili smo doći do Udalawale. Ujutro smo hvatali tuk-tuk do Nanu Oya i onda vlak za Ello.

Nuwara Eliya-Ella vlakom

Kažu da je to jedna od najljepših pruga na svijetu. Stvarno je posebna, već i zbog njihovih vlakova, a još više izbog lijepe prirode. Prekrasni pejzaži koje se pružaju oduzimaju dah, to je nešto što jednostavno morate doživjeti. Sva ta priroda odvaga i užasnu gužvu na vlakovima, ali kad (ako) ulovite sjedala onda ste na konju. Sama vožnja traje nekih 5 sati, ali brzo prođe jer je stalno neka akcija.

Mi se u Elli nismo baš zadržavali, samo smo prošli kroz nju dok smo tražili autobusnu stanicu za Udalawale. Da biste iz Elle došli do Udalawale javnim prijevozom je malo komplicirano ,ali gdje je volja tamo je i put. Uz pomoć uvijek susretljivih domaćina smo uspijeli. Prvo smo se ukrcali na bus do Embilipitiye. Putem smo si pogledali još jedan slap, zove se Ravana. Šri lanka obiluje slapovima, gdjegod smo pogledali na  plano je izvirivao barem jedan. Kad smo stigli do Embilipitiye  smo se iskrcali iz busa, da bi na kraju skužili da moramo opet na isti bus, koji će nas odvesti do idućeg sela, gdje pak hvatamo bus za Udalawalae. E, u idućem selu su nam rekli da moramo sve do Colomba i onda se od tamo vraćati u Udalawala što nama nikako nije bila opcija. Istraživali smo dalje i na kraju su nas uputili ne neki bus koji nas je odveo direktno do našeg smještaja u Udalawale. Kažem vam, put za cijeli dan a samo par 100 kilometara. Tako je na Sri lanki sve… Take it easy…

Udawalawe (1noć)

Park prirode Udawalawe je park u kojem je najveća koncentracija slobodnih slonova. Na safari se kreće rano ujutro ili kasno popodne. Mi smo odabrali taj ranojutarnji, već u 5 sati smo bili u džipu. Safari je stvarno divan, preporučujem da uzmete vodiča koji će vam pokazati gdje je što. Mi smo imali sreće jer smo imali odličnog šofera koji je dosta toga znao pa smo stvarno vidjeli dosta životinja. Imali smo sreće sa slonovima, vidjeli smo i bebe. Od ostalih životinja smo najviše vremana potrošili na majmune (ma, njih bi mogli gledati danima), a vidjeli smo i varane, krokodila, bivole i raznorazne jedinke iz ptičjeg svijeta.

Nakon safarija nas je čekao put do mora, prvo do Matare.

Matara

Matara je poznata po svojoj stijeni u moru (Parey Dewa –Rock in Water) na kojem stoji  hram. Nama je posebna jer smo tu proslavili 10.rođendan jednog od naših Putoklinaca :-).

Na kraju smo pogledali  hram, malo prošetali, prošli tržnicom te se uputili prema Mirissi gdje smo uzeli smještaj na samoj plaži iduće 3 noći.

Mirissa (3 noći)

Tipičan turistički gradić, ima prekrasnu plažu. Jednu od mnogih prekrasnih. Za vrijeme naše posjete je po prićanju lokalaca bila poluprazna, a nama se i tada činila puna…Hm, neznam kako je u full sezoni…   Pogledali smo  i famozne stilt fishermane, jedna fotka jedan euro… 😉 Većino vremena u Mirrisi smo potrošili na surfanje ( zabava na najjače), ležanaje na plaži i hranjenje. ;-)) Odmora za tijelo, za dušu tek slijedi.

Kosgoda (3 noći)

Nakon tri noći u Mirissi ukrcali smo se na autobus i put Kosgode, gdje smo naumili posjetiti kornjačice. Ispostavilo se da nam je smještaj odmah do kornjačica pa smo s njima preživjeli tri prekrasna dana. Uz to imali smo i „privatnu“ plažu, samo mi i pokoji lokalac. Tu smo stvarno napunili baterije, maleno selo, bez turista, mazili i pazili smo kornjače, prali ih, hranili, puštali natrag u more… Uz to smo imali odlične domaćine koji su nas puno naučili o njihovoj kulturi, jeziku, vjeri…Šetali smo zajedno, išli posjetiti hram te ih pratili u molitvi, kupali se, jeli, učili šrilančane igrati  Uno, lovili varane i kopnene kornjače…Smještaj za 5!

Otišli smo i u Ahungallu na Mangrove river safari, gdje smo doživjeti pravi pravcati origigi fish spa za nogice i posjetili otok cimeta. Kako smo mi bili na Šri Lanci u niskoj sezoni (jer najbolja sezona je off sezona) nije bila ni pretjerana gužva.

Ostao nam je još samo Goodbay! i put do Colomba. 

Izbjegli smo dosta glavnih turističkih znamenitosti, jednostavno nam se nije dalo gurkati u gužvi s turistima. Recimo da je od početnog plana ostalo bore malo, sve smo prilagođavali usput. Fokus nam je bio na prirodi i životinjskom carstvu, što je bilo najzanimljivije i djeci.

Ne znam hoćemo li  se još vračati na Šri Lanku, ali ako je želite doživjeti onako još dosta neiskvarenu otiđite što prije, dok je nisu u potpunosti okupirali Rusi,napravili resorte i do kraja pokvarili ljude. 

Zaključna riječ 😉

U putopisima i forumima dojmovi oko Šri Lanke su jako podijeljeni- ili su ljudi oduševljeni ili su doživjeli totalno razočarenje.  Mi spadamo pod one prve – Šri Lanka nas nije razočarala.

Prazne plaže i krcati gradovi. Prljavo, smrdljivo, a tako simpatično – jer grad i država su ljudi, a ne stvari i zgrade – a ljudi na Šri Lanci su prekrasni. Uvijek nasmijani od uha do uha, veseli i spremni pomoći.  Pita mene najmlađe dijete: ” Mama, kako je to moguće, tako malo imaju, a opet su tako sretni? “

Vremenski uvjeti

Na Šri Lanku smo putovali u listopadu što i nije baš najsretnije rješenje jer nas je pratio kišni monsun. Imali smo par dana kiše, ali nekako nam to I nije baš jako smetalo. Kabanica i idemo dalje. Jer nakon kiše uvijek dolazi  sunce. Ne volim kišu inače, ali na Šri Lanci sam doživjela kišni zen. Neka samo pada, nema veze. Možda zbog toga jer i kad pada, toplo je. 

Prijevoz

Naokolo smo putovali svakako. Najviše smo koristili javni prijevoz koji je toliko jeftin da se ni ne isplati preračunavati u eure. Nas petero je prošlo pola Šri Lanke za ništa novaca.

Koristili smo vlak, autobus, tuk-tuk, ponekad i privatne vozače te taxi. Isprobali smo sve vrste prijevoza  i nekako su nam autobusi najviše legli.

Autobus  prepun, krcat, uz cestu stoji 10 ljudi, mašu, vozač stane i misliš – ma nema šanse da svi uđu. Kad ono – gle čuda, ušli su svi i na idućoj stanici ih je ušlo još jednom toliko. I tako non-stop. U autobusu ako ne sjediš onda ni ne stojiš nego lebdiš jer zbog količine ljudi ne dotičeš pod… Kažem vam, doživljaj samo takav. Djeci urnebes, barem našoj koja imaju avanturu u genima.

Vlak – hm, ako ste ziheraši onda obavezno rezervacija i 1.razred (tamo gdje postoji), a ako ste više “bude kako bude” tip (kao mi) onda 3.razred i party…Prvi puta smo stajali jer nismo skužili sistem ulaženja i izlaženja. Stajanje nije baš super jer može potrajati par sati, ali zato kad se dočepaš stolice onda je 3.razred raj na zemlji za upoznavanje strane kulture.

Tuk tuk su zasebna priča. Vjerojatno ima svakakvih vozača, ali mi smo uvijek naletjeli na nekog ludog, koji bi jurio, i jurio, i jurio…

Općenito  promet na Šri Lanci je  kaotičan. Svi voze svugdje, prestižu gdje se smije i tamo gdje se ne smije, trube, guraju se. I voze po lijevoj strani. Kočenje izgleda kao u nekoj sceni iz filma – kad vozaču netko mahne on zakoči pa bio u prvoj ili u četvrtoj brzini. E sada, zamislite što se dogodi ljudima koji lebde u autobusu. Tko živ tko mrtav, ali tko preživi pričat će.

Hrana

Hm, ta stavka nas je malo brinula. Vole ljuto, puno riže (ja ne volim rižu, a još manje ljuto, a djeca i ljuto ne idu zajedno nikako), masno, …

Ok, street food je mastan. To je  nešto nama ne baš ukusno. Nekoliko puta smo kupili, nikada pojeli. Jedino u vlaku prženi kikiriki, odličan! To morate probati. A hrana u restoranima i home stayevima – njemsi. Ubijali smo se u njoj. Rice and curry ne volimo. Ali zato fried rice na 100 i jedan način obožavamo. Odličan. Ili curd with honey. Idealan desert, palačinke with honey (koji nije naš med nego produkt palmi), fresh juices na svakom koraku. Držali smo se njihove lokalne hrane od koje nam je stvarno bilo sve ok, a probali smo dosta toga. Gladni nećete biti, na kraju krajeva u dućanima postoji i  (preskupa) Nutella.

Nemojte propustiti ponudu raznolikog voća, mi smo se najeli raznoraznih voćki, a banane dolaze u par boja. Šri Lanka je raj za one koji vole voće.  Nema da nema. Jedino voće koja nam nije baš sjelo  zove se bael ilitiga wood apple na engleski. Izgleda kao malo manji kokos, tvrdo i kad ga otvoriš unutra pronađeš nešto kao dječja kakica. Mi smo se stvarno trudili, probali smo čak i fresh juice od tog voća ,ali nije nam išlo. A oni to obožavaju. I slonovi to obožavaju. Svo ostalo voće je bilo više nego odlično, mislim da smo pojeli jedno 100 kila banana i još 100 kila ostalog voća.

I da, nema tamo HACCP sistema, nemojte gledati u kuhinju pa će biti sve ok.

 PS: Obavezna oprema je nekakvo dezinfekcijsko sredstvo za ruke, pogotovo kad putuješ i jedeš kao mi – kao lokalci. Mi smo s njim čistili ruke prije svakog obroka, a ponekad bi ga upotrijebili i za čišćenje stola na kojem se jede, jer higijena im fakat nije visoko na ljestvici prioriteta. Bolje spriječiti, nego liječiti. Voda nije pitka. Voda im dolazi iz rijeka koje koriste za kupanje, pranje veša, ispuštanje kanalizacije, tako da i oni sami, više ili manje, piju kupovnu ili barem filtriranu vodu. Mi smo je kupovali i problema nismo imali. 

Priroda

Predivna. Pogotovo u planinama, na selima…Top doživljaj za svako dijete. Mi smo se penjali na njihovo sveto brdo – Sri Padaya (Adams peak) i to je bio vrhunac putovanja. Obično ljudi u tom selu ostanu jednu noć, mi smo produžili na dvije i doživjeli ono pravo selo. Ako idete na Šri Lanku i ne posjetite planinski dio je kao da niste bili.

Zeleno, zeleno i puno vodopada. Jezera i priroda oko njih – prekrasne. Vlakom od Nuwara Eliye do Elle, jedna od ljepših željezničkih pruga na svijetu.

More im nije baš nešto. Mislim, super je ono – pješčane plaže, palme, kokosi…ali nije ono vau! Ali opet ja nisam neko mjerilo, nisam baš žena od kupanja. Zato klinci jesu, a oni se nisu dali iz mora i pijeska. Iznajmili smo daske za surfanje  i 3 dana su živjeli na tim daskama. Van, unutra, van unutra…Nažuljalo ih je, nagutali su se mora, pijeska je bilo i u ušima, ali nema veze – glavno da se surfa i igra u pijesku. Za igru u pijesku nisi nikada preveliki.

 Životinje su jedan veliki plus ako se odlučite posjetiti Šri Lanku s djecom. Tu možete vidjeti varane, majmune, slonove, krokodile, morske kornjače sve u prirodnom okruženju. Mi smo doživjeli i pijavice, fuj,fuj,… Varane smo promatrali svaki dan u dvorištu smještaja, majmune isto tako. Oni ih ne vole, njima dodju kao nama štakori, ali nama su bili glavna atrakcija.

Pričao nam je naš domaćin, da im znaju majmuni ući u kuću, otvoriti frižider, pojesti hranu i uvaliti se u krevet. Nama je to zvučalo nekako zabavno, ali njima vjerojatno nije.

Slonove smo posjetili u Millennium elephant foundation  (to nam baš i nije bilo naj) i u Parku prirode Udawalawe. Šri Lanka je stvarno jako bogata florom i faunom, svakako nešto zbog čega se put do tamo isplati.

Ja bih pak ,od svih životinja, izdvojila morske kornjače, divne, prekrasne životinje. Imali smo tu sreću da smo 3 dana bili smješteni tik do plaže gdje legu jaja i na kojoj se nalazi jedno od skloništa za njih. Kornjačina jaja su specijalitet i lokalni ljudi ih iskopavaju te jedu (ili prodaju) tako da su kornjače jako ugrožena vrsta i zato na Šri Lanci postoje skloništa u kojima čuvaju ta jaja da ih ljudi ne ukradu.

Krokodili, ogromni gušteri, kopnene kornjače, pijavice, sve smo to vidjeli i doživjeli u njihovom prirodnom staništu. A tek ptice…Paunovi su tamo kao kod nas golubovi. Ima ih svugdje. Ogromni šišmiši koji po danu vise sa stabala. Divlje pčele koje rade ogromne pčelinjake na stablima. I još puno toga, ako ništa drugo neki crv koji proviri dok se tuširaš.

Ako putujete na Šri Lanku obavezno posjetite i jednu od tvornica čaja. 

Smještaj

Prvi dan bude šok, nakon 3 dana više ne primjećuje sve te kukce, paukove i slične životinjice po zidovima. Spavaš.  Ako su preživjeli svi  ćemo i mi. I jesmo.  Uz more, gdje je turizam razvijeniji situacija oko toga malo je bolja. Ima smještaja od par dolara pa do par tisuću dolara, mi smo prosječno plaćali 50e noć, uzimali smo sobe s vlastitom kupaonicom i uključenim doručkom. Doručak je svugdje bio odličan. Svugdje smo imali i tzv. klimu (to je kod njih ventilator) i mreže protiv komaraca i kukaca.

Zadnje 3 noći smo bili smješteni na samoj plaži, u privatnoj vili, uz moglo bi se reći privatnu plažu, imali smo svog kuhara i boya (butlera) koji su za nas radili sve. Mi smo samo morali dignuti noge i ležati. Naravno da nam je postalo dosadno nakon pola dana, tako da ništa od ležanja, ali smo zato od njih dvoje puno naučili o životu na Šri Lanci, naučili razliku između king coconuta i običnog coconu-at ,šetali smo zajedno, kuhali, pričali, igrali karte, posjetili hram i pričali o njihovoj vjeri… Prijateljstvo je rođeno.

Savjeti

• Ponesite kabanicu ili neku  vjetrovku ako idete u vrijeme kišnog monsuna.
• Ako se penjete na Sri padayu (a vjerojatno s klincima nećete) obavezno visoke čarape i hlače zataknute u njih. Znam, izgleda pomalo seljački, ali vas neće napadati pijavice. I da, ako vas i napadnu malo soli na njih i otpast će same. Isto vrijedi ako hodate po đungli bilo gdje na Šri Lanki.
• Danas nekako više nije društveno prihvatljivo djeci dijeliti slatkiše, ali ja ću jih još uvijek dijeliti pa evo ako ste i vi na tom tragu – kupite čokoladice, bombončiće, djeca će biti sretna!
• Ako uzimate šofera dogovorite odmah cijelu rutu, doći će vas puno jeftinije. Ipak preporučujem avanturu i javni prijevoz.
• Pelena i svega osnovnog za djecu ima u dućanima, nema potrebe nositi sa sobom. Mi smo uzeli jedino našu putnu ljekarnu u kojoj je aktivni ugljen, paracetamol, fenistil, antibiotik, repelent te probiotici. Uz to imamo i malenu prvu pomoć, to je uvijek s nama.  I putno osiguranje.
• Djecu obožavaju. Pogotovo plavu. Našu su vukli na sve strane, fotka tu, fotka tamo. Nisu mogli proći kraj ljudi bez da ih netko ne pomazi po glavi. To može biti malo šokantno i naporno za djecu pa ih malo pripremite na takvo ponašanje.
• Kad siđete s vlaka ili autobusa nemojte prihvatiti prvu ponudu koju vam daju vozači, uvijek je bolje malo prošetati, naći ćete u pola jeftiniju ponudu. Mi smo se cjenkali za sve. To tamo tako funkcionira. Pokušajte pronaći još nekoga tko  ide u vašem smjeru pa podijelite troškove za taxi. Funkcionira ok, isprobali smo.
• Kod ulaza u hramove  je obavezno skidanje cipela. Ako vam je to problem ,a zna biti problem radi sunca koje jako ugrije kamen,  onda ubacite u torbu čarape koje navučete za vrijeme posjeta.
• Izbjegavajte veće gradove, pogotovo s djecom, nije vrijedno!

MUST DO ZA DJECU

• Posjeta kornjačama u skloništu. Naši su tamo uživali 3 dana, pazili ih, mazili, puštali u more. 
• Vožnja vlakom, ako ne cijelim putem onda barem dio!
• Slonovi u prirodnom staništu. I majmuni. Safari.
• Potražite nekoga da se popne na palmu i skine kokosov orah – king coconut.
• Pijesak na plaži. Puno pijeska. To je sve što djeci treba.

PLUS posjete SRI LANKI

• Svi znaju engleski.
• Djecu obožavaju.
• Životinjsko carstvo i valovi. Raj za djecu. Priroda.
• Nema kriminala, mi smo se osjećali jako sigurno i prihvaćeno.
• Nije (pre)skupo.

MINUS posjete SRI LANKI

• Prljavština, nehigijena i prometni kaos. Ako možete to ishendlati  u glavi onda je Šri Lanka prava destinacija za vas. I ako ćete uživati Vi onda će i Vaša djeca.
• Gledaju vas kao hodajući dolar. Što prije se na to priviknete biti će vam lakše. Ja svima govorim – We are from Croatia, we are poor ;-).

Naši troškovi

• Avio karte: 280e /osoba (Beograd- Colombo), kupljene na akciji, ovo je super cijena, toga više nema ;-), sada računajte na kartu barem 500e – ovisi o sezoni. Bacite oko na Wizz air preko Abu Dhabia!
• Vize 50 usd osoba, djeca do 12g besplatno. Viza se kupuje on- line, nama je došla u roku jednog dana.
• Tamo smo potrošili još nekih 2000e, uključeno sve (hrana, smještaj, prijevoz, ulaznice).

U troškove nisam ubrojila putno osiguranje, mi imamo godišnje, isto tako uvijek osiguramo avio karte za nedaj Bože ;-).

Novce smo dizali na bankomatu kako su nam trebali, jedino prvi dan smo promijenili 100e u mjenjačnici u zračnoj luci. Ja ne volim naokolo putovati s velikom količinom novaca, i dokumenti su mi stresni, stalno provjeravam jesu  tu – nisu tu, tako da uvijek koristimo bankomate i progutamo taj iznos provizije, a u današnje doba Revolut i sličnih kartica ni to više nije toliki problem. Ako mijenjate sve novce u zračnoj luci onda imajte na umu da morate zadržati potvrdu, jer vam bez te potvrde neće promijeniti eventualni ostatak rupija natrag u eure, dolare,..!!!

Sretan put!

Ako imate još pitanja tu smo za vas putoklinci@gmail.com.