Ligurija, Toscana

Italija

10dana , listopad 2012

Nakon jedne obiteljske sjednice pala je odluka da bi bilo vrijeme da se i mi okušamo u kamper avanturi godišnjeg odmora. Prst na mapi pokazao je Italiju ili točnije Liguriju i Toscanu, ponajviše stoga jer je Italija poznata po svom sadržaju za djecu. U svakom gradu nešto zanimljivo. I za nas starije nađe se dosta toga.

Prva stvar bila je pronaći kamper. Što i nije baš lako. Cijene su prilično visoke. Spasio nas je jedan kupon grupnih kupovina, malo smo nadoplatili, odabrali nižu sezonu i već smo se vidjeli na putu. Kamper smo iznajmili u susjednoj nam Sloveniji, izbor je puno veći, a cijene povoljnije.
No, nikada sve ne ide baš tako lagano i kao po maslacu, tako da smo u startu kasnili jedan dan, jer  nešto se zakompliciralo oko kampera. Nismo se previše uzrujavali oko toga, sve je to u opisu putnika – strpljen, spašen. A i na godišnjem smo!
Napokon kamper se našao u našim rukama, upalili smo ga i zaputili se po djecu u domaću nam Rijeku. Doma smo ga nakrcali i iduće jutro avantura počinje…

Dan prvi:

Krenuli smo iz Rijeke, rano ujutro put Gardskog jezera (najpoznatijeg po Gardalandu, ali nudi mnogo više od toga,) a prva stanica nam je bio park ”Parco Natura Viva” u Bussolengu. Do tamo smo stajali par puta jer – mama gladan sam, mama piški mi se, mamaaaaa,….
Park “Parco Natura Viva” sastavljen je iz dva dijela, jedan je zamišljen kao ogroman klasičan zoološki vrt s dijelom gdje su makete dinosaura i prapovijesnih  životinja u prirodnoj veličini, a postoji i dio sa dječjim parkićem,  dok je drugi dio (njega su klinci jedva dočekali) zamišljen kao safari park u koji se ulazi s autom, a divlje životinje slobodno se kreću naokolo.
 Park je doživljaj samo takav, pogotovo kad ti u kabinu proviri žirafina glava! Ne treba posebno naglasiti da smo brzo pozatvarali prozore.
Nakon cjelodnevne vožnje i šetnje parkom odlučili smo skuhati prvi obrok (od mnogih) u našoj privremenoj kućici. Obrok je bio slastan, pojelo se sve, jer naravno da je glad bila poprilična. A sam doživljaj objedovanja u kamperu – neprocjenjiv.

Žirafa.

 Kasno popodne smo optimistički krenuli prema cilju kojeg smo si zadali za prvi dan – spavanje u Genovi.  Klinci su brzo pozaspali u svojim autostolicama, a nas dvoje smo shvatili da nas čeka dug put do tamo. Tko bi rekao, na mapi sve izgleda tako blizu!
Nakon stvarno duge vožnje kasno navečer (oko ponoći) stigli smo u Genovu, nekako pronašli rezervirani kamp (hvalabogu na mužu dobrom vozaču i iskustvu s naših primorskih, preuskih i brdovitih uličica), koji naravno više nije radio – kapija zatvorena, kamp zatvoren, svjetla nema… I što sad?!? Pozvonili smo. Prvi put. Drugi put. Treći put. I onda se objesili na zvono (ipak smo Balkanci, pa nam je to dozovoljeno, he he. I imamo troje malene djece što znači da nismo baš uračunljivi ;-)). Nakon nekog vremena, kad smo polako odustajali i smišljali kako ćemo natrag – mjesta za okretanje NIGDJE što je značilo da moramo s kamperom u rikverc po uskim uličicama!  je gazda ipak izašao. Pustio nas je unutra i zamolio da budemo jako tiho jer drugi gosti spavaju. A, što bi drugo i radili u to gluho doba noći!  Bili smo jako poslušni, tiho (koliko se može) smo se parkirali, otuširali i zatvorili  preumorne oči. Netom prije nego što me svladao san pomislila sam – treba li ovako izgledati godišnji odmor? Uf,…

Dan drugi:

Veselo buđenje je je danas dan kad je našem tati rođendan!  Doručak i improvizirana torta. Puhanje svjećica po stoti put.  Tuširanje djece koje nije bilo obavljeno navečer i pravac Genova centar.

Neptune

Nakon poduže šetnje, razgledavanja pravog piratskog broda (brod Neptune je replika španjolske galije iz 17. stoljeća, brod je bio izgradjen 1985. za potrebe snimanja filma “Pirati” kojeg je režirao Polanski – djeci nešto super), igre u x-tom dječjem parkiću te divljenja ogromnom dinosaurusu napravljenom od recikliranih starih guma, put nas je vodio prema poslastici naše avanture – akvariju na 10.000 m2.
 Vidjeli smo pingvine. I morske pse. I kitove i delfine. I ugore. Bio je tamo i Nemo. Neke životinje mogu se i dodirnuti, postoji interakcijski dio smišljen posebno za djecu. U njemu smo boravili jakooo puuuno sati. I mogli smo još. I nestalo nam je baterije u fotoaparatu tako da fotografija baš i nema ☹. Ali, zato su ostale lijepe uspomene.  Slike možete možete vidjeti na internetu, a uživo je još bolje.
(Napomena: Mi smo u akvariju bili rujnu 2012., vidjela sam da je sada još bolji.)
Preporuka: karte kupite preko interneta.

Dan treći:

Idući cilj – Cinque Terre.  Planirali smo parkirati kamper i posjetiti svih 5 čarobnih sela, ali kada putuješ s djecom nikada ništa ne ide po planu. Na kraju smo uspjeli malo više od pedeset posto sto i nije tako lose.

Cinque terre je naziv za 5 malenih romantičnih sela (Riomaggiore, Manarola, Corniglia, Vernazza i Monterosso al Mare)  smejštenih na sjeverozapadnoj obali Ligurnijskog mora s brojnim zaljevima i plažama. Okruženi  su strmim klifovima, tako da je pristup malo otežan, ali to jim daje taj poseban čar. Izgledaju kao sela iz priča, nestvarno. Međusobno su dobro povezana željeznicom pa je to najjednostavniji  i najjeftiniji način da u kratko vrijeme pogledate svih pet.  Cinque terre se od 1997. godine nalaze i na popisi UNESCA, a imaju i status nacionalnog parka.

Starijem dijelu ekipe su se jako svidjele šarene kućice i priroda oko njih, a mlađi su najviše uživali u pješčanim plažama kojih ne nedostaje.

Pao je i  malo duži kupanac negdje oko La Spezie.

Dan četvrti, peti i šesti:

Spavanje na stajalištu za kampere u La Spezii (kojeg smo jedva pronašli i uz sve navigacije svijeta, stalno nas je vrtilo u krug) i obavljena špeže iliti kupovine te nabavljenog goriva za kućicu malo smo prošetali po gradu.

La Spezia je lučki grad, u njemu je smještena jedna od većih vojnih luka u Italiji, tako da je šetnja bila zanimljiva muškom dijelu, najviše zbog vojnih brodova. Nismo se dugo zadržavali, nakon obavljenih obaveza smo se uputili prema idućem cilju – Pisi.

U Pisi smo se smjestili u kampu s bazenom što je jako bitno za mir u kući! Ubrzo smo shvatili da je na bazenu  obavezna upotreba kapice za kupanje, koju vrli Talijani naplate 2e po komadu,  za jeftinu, šarenu sintetičku tkaninu u kojem smo si bili jako smiješni ;-)).

Kamp ima super položaj  i opremu (oprali smo veš), centar grada nam je bio na 20 minuta pješke. Tih su nam par dana u Pisi noge bile prijevozno sredstvo. Prešetali smo Pisu uzduž i popreko  (malo smo se i izgubili, a brzo opet pronašli), naučili smo da su u Italiji porcije jako malene i da kad naručiš meso nije nužno da ćeš to i dobiti (pater familias naručio šniclu, a dobio  tanak komad pršuta ;-)).
Muzeje smo ovoga puta propustili, mlađi dio obitelji baš i nije bio zainteresiran.

Dan sedmi:

Doručak i onda put pod noge (kotače) i prema gradiću Collodi gdje se krije slavni Pinokio. U tom selu se je rodio tvorac Pinokia i danas cijeli gradić živi tu priču. U gradiću se nalazi doživljajski park “Parco di Pinocchio”, veliki povijestni vrt “Giardino Garzoni” te “Butterfly House”.  Naš konačni cilj je naravno bio Pinokijev park, a ostane li vremena i vrt te kuća leptira. Ali, vremena nije ostalo.
Park umjetnosti, arhitekture i igre zamišljen je tako da  preko različitih postojanki prolazimo kroz Pinokijev život. U kreativnom kutku svako dijete si izradi svoj nos i tako postane Pinokio na jedan dan. Na kraju cijele priče nalazi se i starodobni lunapark koji je naše klince oduševio, a nama dao 10 minuta predaha.  U sklopu parka je i Pinokijev muzej te naravno neizbježan dućančić sa suvenirima. Nakon sto smo dobro istražili Pinokija i njegov dom uputili smo se prema našem domu na kotačima i krenuli dalje.

Dan osmi i deveti:

Prekrasno buđenje sa panoramskim pogledom na Firenzu(Camping Firenze). Kamp je odlično pozicioniran, u blizini Piazzale Michelangelo,  do centra grada, pjesice, po stepenicama stigne za 15-ak minuta.  Natrag smo se vraćali javnim prijevozom, najelegantnije rješenje. I klincima najzanimljivije, jer kući se njime baš i ne koristimo.
Nakon doručka u kampu uputili smo se prema kafiću, da napravimo itinier za taj dan. Muž i ja smo se nadali užitku u kavi i panoramskom pogledu, a klinci su otrčali na dječje igralište u sklopu kampa.  Naravno da je kava propala, jer su se klinci jedan, dva, tri vratili s razbijenim najmlađim članom, dečko je pao je s ljuljačke i razbio usta.  Oskrbili smo ga te se umjesto kave nad Firenzom odlučili spustiti u samu Firenzu  i popiti kavu tamo.
Pogledali smo glavne znamenitosti grada:
  • (Firentinska katedrala (Il Duomo),
  • Piazza della Signoria,
  • crkva Santa Croce, Palazzo Pitti,
  • Ponte Vecchio,
  • galerija Uffizi – samo vanjski dio ovoga puta,
  • palača  Pitti…) i moram priznati da smo imali dosta sreće, jer nije bilo gužve, vidjelo se je da je glavna sezona prošla.                                                                                                                                                                                             Nakon odmora s mapom u rukama uputili smo se prema  dječjem cilju za taj dan – muzeju “Leonardo da Vinci”, muzej za koji smo mislili da bi im  mogao biti jako zanimljiv. I bio je. Pun pogodak. Eksponati se mogu dirati i preizkusati tako da zanimljivih scena nije nedostajalo. Svakako posjetite, ako se sa djecom nalazite u blizini.

Muzej Leonardo da Vinci

U Firenci smo ostali dva dana, drugi dan nam je proletio u skitanju po Firenci, bez ikakvog plana… Otkrili smo svašta, pa i Ludotecu Centrale i jedna ogromna vrata te par lijepih parkova i parkića za djecu (Piazza d’Azeglio, Borgo Allegri, Botanički vrt, park Cascine, ….). I pojeli smo tonu njihovog famoznog sladoleda te pogledali nastupe bezbroj uličnih umjetnika.

Dan deseti:

Probudili smo se rano, čekao nas je put, došlo je vrijeme da krenemo natrag prema domu. Kotači su nas nosili od Firenze preko Imole do Jadranskog mora. Imola  sa svojim poznatim autodromom je bila na “to do” listi naših dečkiju, cure smo se – želiš ne želiš – morale prilagoditi, ali iskreno jedva smo dočekale krenuti dalje jer što je finog u tome da sjediš na tribini i automobili voze u krug… Hm. Dečki su naravno uživali.
Nakon Imole, eto nas na Jadranskom moru, parkirali smo na jednom praznom parkingu, pojeli ručak  i onda na plažu – zadaća je bila skupljanje školjaka. U životu nismo vidjeli toliko školjaka, u 15 minuta smo nabrali dvije pune vrećice. Plaža je izgledala kao groblje školjaka, naravno da su klinci bili oduševljeni, nisu znali od kuda bi krenuli sa branjem :-).  Nakon šetnje došlo je vrijeme za spavanje u našoj pokretnoj kućici, zadnja noć u njoj.

Dan jedanaesti:

Krećemo doma!

Dan dvanaesti:

Najstarije dijete u školsku klupu, maleni u vrtić, a mama i tata put pod noge i vraćanje kampera u njegovu luku – Ljubljanu. Klinci i klinceza su bili oduševljeni, jer smo ih u školu i vrtić vozili  kamperom!
 
Bilo nam je lijepo. Kamper nas nije iznevjerio, ali moram priznati da ja ipak više volim putovanja autom i spavanja u šatorima, apartmanima i hostelima. Muž ne, on voli kamper. Nabavlja jedan za mirovinu i onda – samo nebo je granica :-). Djeca – njima se sviđa sve, samo da se negdje ide!
Savjeti:
Za putovanje odaberite nižu sezonu, nigdje nije bilo gužve, a vrijeme je bilo taman, ne prehladno, ne prevruće.
Ako imate manje klince  obavezno uzmite na put kolica, makar ih doma više ne koristite. Dobro dođu za stvari i za odmor.
Kada putujemo s djecom uvijek gledamo da imaju barem jednu zanimaciju u dva dana (zoološki vrt, kupanje, lunapark, zanimljiv dječji parkić ili muzej…) kako bi imali motivaciju za ostale putne aktivnosti.

Moglo bi vas zanimati