Putosavjetni post👌 by Ivana Coner Pleško
4 odrasla + 3 djece (15, 13,6)
Let Zagreb-Basel-Zagreb
Kiša najavljena za cijeli tjedan
1. dan
Sletjeli smo popodne u Basel i odmah lovili bus za Basel SBB pa vlak za Interlanken (imamo Half Fare Pass i Family Pass za djecu) i odmah zeznula kupovinu karata, makar je SBB aplikacija jednostavna koliko može bit. Teta u vlaku nije dramila, samo je naplatila karte kad je došla u kontrolu.
Prve dvije noći smo spavali u Wilderswilu s pogledom na vrt i Eiger u pozadini. Nakon smještanja, odmah smo otišli na Harder Kulm (10 min uspinjačom iz Interlakena) na kojem je, eto, baš bio techno party. Pogled na jezera Thun i Brienz i okolne vrhove Alpi je divan. Gore ima i restoran s ok hranom i igralište.
2. dan
Vlakom do Grindenwalda (iz Interlakena se vlak razdvaja na Lauterbruhnen i Grindenwald) pa gondolom na Manlichen. Imamo Berener Oberland Pass za gondole i vlakove u području. Gore je dječje igralište s ogromnom kravom kojoj ulazite kroz guzu i izlazite na jezik i pogledima koji ostavljaju bez daha. Dio se je popeo na Royal Walk a dio je ostao na dekici uz kravice klopat kobase.
Onda smo se spustili na Liselotte trail do Holenstein middle stationa, oko 3h hoda jer smo morali stati na svakoj aktivnosti (na gondoli se kupi knjižica i ako na svakoj aktivnosti se pokupi slovo, u Wengenu se može pokupit nagradica). A aktivnosti su super zabavne, od zvonjenja zvona (onih koje stoje na vratu kravice), gađanja kokoški vodom, jahanja kravice, sviranja planinskog roga… Na kraju je veće igralište sa zip lineom i šetnjom među krošnjama. Vratili smo se onda gondolom do vrha i drugom spustili u Wengen gdje smo jeli uz prekrasan pogled i puštali drvene špekule (kupe se u turističkoj zajednici) po igralima kojih ima 10ak po gradu.
I onda Lauterbrunen i njegov vodopad u gradu koji vrijedi pogledat, pa smo se digli do Grutshalpa uspinjačom u želji da odemo do Murrena i Allmendhubela na igralište ali… vlak se pokvario… pa smo se vratili u hotel na piknik u vrtu.

3. dan
Kiša
Otišli smo na vožnju jezerom Brienz koje je jake tirkizne boje i prekrasno makar i po kiši, u Brienzu sjeli na vlak (prtljagu smo ostavili u lockeru u Interlakenu), vratili se u Interlaken po kofere i nastavili za Spiez jer je izgledalo kao da tamo ne pada kiša… i nije padala. Suncem obasjan gradić na jezeru, krcat cvijećem i pogledima na okolne planine. Nakon ručka nastavili smo za Zermatt u kojem smo se smjestili u Bellerive hotel kojeg ne mogu dovoljno nahvaliti.
4. dan
Prvo smo otišli na Wollie Wonderland stazu pokušat spasiti mačku Mizzie (na početku se kupi kutijica sa zadacima koji se rješavaju na postajama i na kraju se dođe do koordinata izgubljene mačke). Zadaci uključuju penjanja, prepoznavanja životinja, zbrajanja i jako je zanimljivo. Onda smo pokupili klopu u Coopu i popeli se na Sunnegu gdje smo napravili piknik s pogledom na Motterhorn (onaj sa Tobleronea)… Dobro, vidjeli smo ga tek popodne jer se skrivao iza oblaka. Na Sunnegi je jezerce i veliko dječje igralište (isto ima marble run, treba kupiti kuglice tamo gdje se karte kupuju za gondolu). Kasnije smo se spustili u selo (u koje automobili ne mogu ući) u šetnju i večeru – našli smo pravi mesojedni restoran u kojem na vulkanskom kamenu dopecavaš svoje meso (uživala sam).
5. dan
Buđenje ranom zorom (tj. prije) da bismo vidjeli izlazak sunca na Matterhorn – i to je jedan od higlighta puta… Kupanje te planine u crvenoj boji mora izazvat žmarke.

Glacier Express – jedan od važnijih panoramskih vlakova. Karte idu u prodaju 93 dana prije puta i tad ih treba kupiti… jer već dan kasnije je kasno. U vlak se može ponijeti svoja hrana ali imaju a-la carte restoran i dnevne menije (2-4 slijeda) koji nisu skuplji od ostalih Švicarskih restorana. BTW kava na vlakovima je 5,5 franaka. Vožnja je… stalno putovanje iz razglednice u razglednicu. Vlak ispred nas se je pokvario i onda smo 2h stajali na jednoj stanici s nestvarnim pogledom i ležali u travi radeći ništa… tako da je put koji je trebao trajati 5,5 h (za nekih 150 km) trajao 7,5 h. A prošao je u tren oka.
Kad smo stigli u Chur, uzeli smo palice za golf (turistički centar) i igrali golf na različitim mjestima u gradu (usput i razgledavali, naravno). To je najstariji švicarski grad i jako je šarmantan.

6. dan
Bernina Express – pod zaštitom Unesca – do Tirana (Italija)
Dolje smo se spuštali Bernina linijom ali redovnim vlakom jer nismo na vrijeme kupili karte 🙂 Prednost je što se mogu otvorit prozori i može se izaći na bilo kojoj stanici, pa smo mi napravili stanku Pontresini i obišli Ricola vrt ljekovitog bilja u kojem je super fora: u poštanskom sandučiću je kartica na kojoj ako spojite imena biljaka s njihovim mjestom u vrtu ulazite u neku nagradnjaču… I djeci i velikima je bilo zanimljivo.
U Tiranu smo ručali, pojeli tiramisu, prošetali i vratili se Berninom (ovaj put pravom, s onim ogromnim prozorima) do St. Moritza pa nakon kratke šetnje dalje do Chura.
Cijeli taj željeznički pravac je umjetničko djelo, što inžinjera koji su ga gradili i svih vijadukata, tunela i spiralnih dizanja i spuštanja i naravno prirode okolo koja je u najmanju ruku – nestvarna.
Put je 4h u jednom smjeru.
7. dan
Chur – Zurich (ostavili kofere i otišli jest jer je padala kiša) i nakon toga Kilchberg i Lindtov muzej čokolade. Ima manje degustacija nego Zotter, ali je izuzetno moderan, interaktivan i ima toliko toga za naučiti… a na kraju se dobiju praline u svim okusima koje imaju. U sklopu je i kafić u kojem ima naravno vruće čokolade i sendviča (čak i veganski).
Pokupili smo kofere u Zurichu i otišli na zadnje noćenje u Luzern. Prošetali smo gradom i mostovima, uživali u pogledima i Gin tonicu.
8. dan
Rano buđenje da pogledamo spomenik lava dok djeca još spavaju i vlak za Basel gdje smo ostavili kofere na stanici i otišli doručkovat u grad. I… let kući.
Ako imate još pitanja – PUTOVANJA S DJECOM BY PUTOKLINCI.