Marin Blazetic
4 i pol dana u Austriji – Mölltal i pola dana u Sloveniji (Kranjska Gora, Bled, Bohinj)
U ljeti smo proveli gotovo 4 i pol dana u dolini rijeke Möll koja se nalazi neposredno uz nacionalni park Hohe Tauern. Bili smo smješteni u Flattachu (Kleindorfu), u apartmanima Dullnig. Smještaj je odličan, vrlo uredno, mislim da nije starije od nekih 5 ili 6 godina. U krugu od 5 minuta laganog hoda od apartmana su Adeg (supermarket), punjač za električne aute, pizzerija i trgovina sa sportskom opremom (u samom selu je i Intersport, ako ste nešto zaboravili ponijeti za lutanje po šumama i gorama). Želja nam je bila posjetiti Grossglockner Hochalpinestrasee i dio onoga što pružaju Alpe ljeti. Po povratku smo prošli kroz alpske dijelove Slovenije na što je otišlo pola dana. Na 3 i pol sata od Zagreba, isplati se otići.
1. dan smo stigli poslijepodne i odvezli smo se u Lienz koji je na nekih 1 h vožnje od apartmana. Možete pronaći most preko Drave, željeznički muzej, kavu i sladoled po cijenama koje su niže od naših zagrebačkih.
2. dan smo cijeli posvetili Grossglockner Hochalpinestrasee koji je otprilike na sat i 15 vožnje od Flattacha – ulaz za 1 automobil je 45 EUR za 1 dan i može se kupiti preko interneta. Može se otići još i naredni dan kada ćete platiti manje (17 EUR, samo na licu mjesta). Ima opcija i za 3 dana i više, sve je lijepo objašnjeno na njihovim internetskim stranicama. Postoji i Hohe Tauern Card, ali to možete dobiti samo ako rezervirate smještaj preko stranica Hohe Tauern parka (ne može se kupiti zasebno). Cesta i pogledi su fascinacija – Alpe su po mom skromnom mišljenju ljepši dio našeg svijeta, a ovo je zaista impresivno za vidjeti i doživjeti. Vrijedi svake minute! Sigurno ćete uspjeti nahraniti kojega svisca (ponesite mrkvu, neko voće ala jabuka i kikiriki u ljusci), kroz teleskop vidjeti penjače na Grossglockner, proći kroz tunel odnosno prijevoj Hochtor te popiti nešto osvježavajuće na Edelweissspitze.
3. dan smo išli na Mölltalergletscher. Kupili smo Karnten Card za nas 4 (2o, 2d) – njome možete na mnoštvo atrakcija. Mi smo imali neki plan što obići i izračunali smo da bismo daleko više sve platili bez toga. Išli smo prvo kosom željeznicom odnosno uspinjačom (Karnten Card je ulaznica) čija je dolinska stanica autom svega 8 km od našeg apartmana. Kod gornje stanice je i žičara koja ide na 2800m nmv – gore je bilo petnaestak stupnjeva i snijega i leda u više usjeka te pogled na desetke alpskih vrhova. Postoji i sedežnica koja vozi na 3100m nmv. Snijeg u ljeti je našim kćerima bio sasvim dovoljan jer snijega nikada dosta. Alpski krajolik sasvim dostojno prezentira sam sebe, melem je za one koji vole planine i komotno možete ovdje provesti čitav dan. Sve žičare koje smo koristili je pokrio Karnten Card. Ovo je zimi poznato skijalište pa se u restoranu može dobro pojesti i popiti. Ako vas zanima kako se automatski zaobiđu dvije kompozicije kose željeznice usred tunela gdje jedino postoje dva kolosijeka dok je u ostatku tunela 1 kolosijek, guglajte Abt’sche Weiche).
4. dan smo išli u mjesto Heiligenblut iz kojeg zapravo kreće Grossglockner Hochalpinestrasee, ali ovaj put smo uzeli žičaru do Scharecka, vrha s kojeg puca krasan pogled na Grossglockner (Karnten Card je pokrio prijevoz žičarom gore i dolje). I ovdje možete provesti nekoliko krasnih sati uživajući u alpskom krajoliku te hodati po hrptu planine s kojih se spuštaju oštre padine prema nizinama. Nakon ručka odvezli smo se još na Malta Hochalmstraße (ulaz pokriva Karnten Card), cestu koja je služila za izgradnju brane Malta, koja je inženjersko čudo u srcu Alpa. S ceste pucaju vidici na alpske vrhove, rijeke i vodopade. Sama brana je posebna atrakcija – visoka je gotovo 200 m i čuva veliko akumulacijsko jezero. Mi smo došli kada je bilo malo ljudi jer je netom pala kiša i praktično smo bili sami na brani na kojoj je skywalk s čeličnim rešetkama i ostakljenim podom ispod kojih je ponor u kojem je podnožje brane. Imate li imalo inženjerskih interesa (bilo u građevini, strojarstvu ili energetici), ovo je mjesto koje zaista vrijedi posjetiti. Boje i prizori koje stvara sunce koje zalazi iza rascijepanih oblaka stvara podosta scenografija za Instagram i slične mreže.
5. dan nam je bio dan povratka pa smo još s Karnten Card iskoristil odlazak na Kreuzeck uspinjaču – na gornjoj stanici smo popili kavu i sok, malo hodali po šumskim putevima i još uživali u alpskim vizurama. Dalje smo stali kratko u Villach nešto pojesti, a iz Villacha smo se starom cestom uputili preko prijevoja u Kranjsku Goru u Sloveniju. Kratko smo se zaustavili na jezeru Jasna na kojem je bilo opsadno stanje i gužva usporediva sa špicom špice sezone na jadranskim plažama. Dalje smo se uputili do Bledskog jezera gdje je bila slična gužva pa smo samo akademski bacili pogled na jedini slovenski otok i more turista koja se razlila po obalama jezera. Produžili smo do Bohinjskog jezera gdje smo se uspjeli i okupati. Julijske Alpe su možda nešto niže, no i dalje sasvim uspješno serviraju one prepoznatljive alpske vizure. Nakon svega, povratak u Zagreb i saznanje da i u Bledu postoji kružni tok sličan onome kod Omišlja na otoku Krku koji je sposoban stvoriti kolonu vozila dugu 5 ili 6 km.
Svuda smo nailazili na uredne ugostiteljske objekte s čistim sanitarijama i svuda je bio lako dostupan i brojan parking. Eto, možda netko poželi otići na dan ili dva u nama blizak dio svijeta koji je po mnogočemu poseban, uredan i odlično organiziran, a nije čak niti previše skup, barem ne ljeti i gdje je temperatura barem deset celzijusovaca niža što je u vrijeme toplinskog udara u HR bilo sasvim dobrodošlo.
Ako imate još koje pitanje PUTOVANJA S DJECOM BY PUTOKLINCI.
