U putopisima i forumima dojmovi oko Šri Lanke su jako podijeljeni- ili su ljudi oduševljeni ili su doživjeli totalno razočarenje.  Mi spadamo pod one prve – Šri Lanka nas nije razočarala. Otišli smo tamo otvorenog uma i srca, bez predrasuda. Nismo ništa očekivali, a za uzvrat smo dobili puno.

Mirissa

 

Šri Lanka

Prazne plaže i krcati gradovi. Prljavo, smrdljivo, a tako simaptično – jer grad i država su ljudi, a ne stvari i zgrade – a ljudi na Šri Lanci su prekrasni. Uvijek nasmijani od uha do uha, veseli i spremni pomoći.  Pita mene najmlađe dijete:” Mama, kako je to moguće, tako malo imaju, a opet su tako sretni? “

 

Vrijeme

Na Šri Lanku smo putovali u listopadu što i nije baš najsretnije rješenje jer nas je pratio kišni monsun. Imali smo par dana kiše, ali nekako nam to I nije baš jako smetalo. Kabanica i idemo dalje. Jer nakon kiše uvijek dolazi  sunce. Ja mrzim našu riječku kišu, ali na Šri Lanci sam doživjela kišni zen. Neka samo pada, nema veze. Možda zbog toga jer i kad pada kiša, toplo.

Prijevoz

Naokolo smo putovali svakako. Najviše smo koristili javni prijevoz koji je toliko jeftin da se ni ne isplati preračunavati u kune. Nas petero je prošlo pola Šri Lanke za ništa novaca.

Koristili smo vlak, autobus, tuk-tuk, ponekad i privatne vozače te taxi. Fakat smo isprobali sve i autobusi su nam bili najbolji.

Autobus  prepun, krcat, uz cestu stoji 10 ljudi, mašu, vozač stane i misliš – ma nema šanse da svi uđu. Kad ono – gle čuda, ušli su svi i na idućoj stanici ih je ušlo još jednom toliko.I tako non-stop. U autobusu ako ne sjediš onda ni ne stojiš nego lebdiš jer zbog količine ljudi ne dotičeš pod…Kažem vam, doživljaj samo takav. Djeci urnebes, barem našoj koja imaju avanturu u genima.

Vlak – hm, ako ste ziheraši onda obavezno rezervacija i 1.razred (tamo gdje postoji), ako ste više bude kako bude tip (kao mi) onda 3.razred i party…Prvi puta smo stajali jer nismo kužili sistem ulaženja i izlaženja. Kad smo ga malo proučili onda smo sjedili. Stajanje nije baš super jer može potrajati par sati, ali zato kad se dočepaš stolice onda je 3.razred raj na zemlji za upoznavanje strane kulture.

Tuk tukovi su zasebna priča.Vjerojatno ima svakavih vozača, ali mi smo uvijek naletjeli na nekog ludog, koji bi jurio, i jurio, i jurio…

Općenito  promet na Šri Lanci je  kaotičan. Svi voze svugdje, prestižu gdje se smije i tamo gdje se ne smije, trube, guraju se. I voze po lijevoj stani. Kočenje izgleda kao u nekoj sceni iz filma- kad vozaču netko mahne on zakoči pa bio u prvoj ili u četvrtoj brzini. E sada, zamislite što se dogodi ljudima koji lebde u autobusu. Tko živ tko mrtav , ali tko preživi prićat će.

Hrana

Hm, ta stavka nas je malo brinula. Vole ljuto,  puno riže (ja ne volim rižu, a još manje ljuto, a djeca i ljuto ne idu zajedno  nikako),  mastno, …

Ok, street food je mastan. To je  nešto nama ne baš ukusno. Nekoliko puta smo kupili, nikada pojeli. Jedino u vlaku prženi kikiriki, odličan! To morate probati. A hrana u restoranima i home stayevima – njemsi. Ubijali smo se u njoj. Rice and curry ne volimo. Ali zato fryed rice na 100 i jedan način obožavamo. Odličan. Ili curd with honey. Idealan desert.

Nemojte propustiti ponudu raznolikog voća, mi smo se najeli raznoraznih voćki, a banane dolaze u par boja. Šri Lanka je raj za one koji vole voće.  Nema da nema. Jedino voće koja nam nije baš sjelo  zove se bael ilitiga wood apple na engleski. Izgleda kao malo manji kokos, tvrdo i kad ga otvoriš unutra pronađeš nešto kao dječja kakica. Mi smo se stvarno trudili, probali smo čak i fresh juice od tog voća ,ali nije nam išlo. A oni to obožavaju. I slonovi to obožavaju. Svo ostalo voće je bilo više nego odlično, mislim da smo pojeli jedno 100 kila banana i još 100 kila ostalog voća.

 Što su jela djeca? Kako koji…

Jedan je probao sve. Taj baš voli ispobavati svakave kuhinje.  Cura je bila onako malo da, malo ne. A najmanji, jao nama, kaos. Prva dva dana nije jeo ništa osim toast i džem. Onda je skužio da valjaju i palačinke with honey pa je jeo to i čistu rižu. Na kraju je skužio da su i fresh juices ok pa je pio njih.  Naručio si je pomfri i došao mu je pržen u kokosovom ulju. Nije pojeo. Nismo ni mi, nije nam bilo baš ukusno. Radije smo držali njihove lokalne hrane od koje nam je stvarno bilo sve ok, a probali smo dosta toga. Gladni nećete biti, na kraju krajeva u dućanima postoji i Nutella.

I da, nema tamo HAACAP sistema, nemojte gledati u kuhinju pa će biti sve ok.

 

 

 

PS: Obavezna oprema je antibakterijski gel. Mi smo s njim čistili ruke prije svakog obroka, a ponekad bi ga upotrijebili i za čišćenje stola na kojem se jede, jer higijena im fakat nije visoko na ljestvici prioriteta. Bolje spriječiti, nego liječiti. Voda nije pitka. Voda im dolazi iz rijeka koje koriste za kupanje, pranje veša, ispuštanje kanalizacije, tako da i oni sami, više ili manje ,piju kupovnu ili barem filtriranu vodu. Mi smo je kupovali i problema nismo imali.

Priroda

Predivna. Pogotova u planinama, na selima…To je nešto što morate doživjeti.. Mi smo se popeli na njihovo sveto brdo – Sri Padaya (Adams peak) i to je bio vrhunac putovanja. Obično ljudi u tom selu ostanu jednu noć, mi smo produžili na dvije i doživjeli ono pravo selo. Ako idete na Šri Lanku i ne posjetite planinski dio je kao da niste bili.

Zeleno, zeleno i puno vodopada. Jezera i priroda oko njih – prekrasne. Vlakom od Nuwara Eliye do Elle, jedna lijepših željeznićkih pruga na svijetu.

 

More im nije baš nešto. Mislim, super je ono – pješčane plaže, palme, kokosi…ali nije ono vau! Ali opet ja nisam neko mjerilo, nisam baš žena od kupanja. Zato klinci jesu, a oni se nisu dali iz mora i pijeska. Iznajmili smo daske za surfanje  i 3 dana su preživjeli na tim daskama. Van, unutra, van unutra…Nažuljalo ih je, nagutali su se mora, pijeska je bilo i u ušima, ali nema veze – glavno da se surfa I igra u pijesku. Za igru u pijesku nisi nikada preveliki.

 

 

Životinje su jedan veliki plus ako se odlučite posjetiti Šri Lanku s djecom. Tu možete vidjeti varane, majmune, slonove, krokodile, morske kornajče sve u prirodnom okruženju. Mi smo doživjeli i pijavice, fuj,fuj,… Varane smo promatrali svaki dan u dvorištu smještaja, majmune isto tako. Oni ih ne vole, njima dodju kao nama štakori, ali nama su bili glavna atrakcija.

Pričao nam je naš gostitelj, da im znaju majmuni ući u kuću, otvoriti frižider, pojesti hranu i uvaliti se u krevet. Nama je to zvučalo nekako zabavno ali njima vjerojatno nije.

Slonove smo posjetili u Millennium elephant foundation  (to nam baš i nije bilo naj) i u Parku prirode Udawalawe. Šri Lanka je stvarno jako bogata florom i faunom, svakako nešto zbog čega se put do tamo isplati.

Ja bih pak ,od svih životinja, izdvojila morske kornjače, divne, prekrasne životinje. Imali smo tu sreću da smo 3 dana bili smješteni tik do plaže gdje legu jaja i na kojoj se nalazi jedno od skloništa za njih. Kornjačina jaja su specijalitet i lokalni ljudi ih iskopaju te jedu (ili prodaju) tako da su kornjače jako ugrožena vrsta i zato na Šri Lanci postoje skloništa u kojima čuvaju ta jaja da ih ljudi ne ukradu ili pojedu.

Krokodili, ogromni gušteri, kopnene kornjače, pijavice, sve smo to vidjeli i doživjeli u njihovom prirodnom staništu. A tek ptice…Paunovi su tamo kao kod nas golubovi. Ima ih svugdje. Ogromni šišmiši koji po danu vise sa stabala. Divlje pčele koje rade ogromne pčelinjake na stablima. I još puno toga, ako ništa drugo neki crv koji proviri dok se tuširaš.

 

Smještaj

Pa eto, bilo je i boljih smještaja. Kupaone su im bolna točka. Sve izgleda normalno,ali kad krene tuširanje skužiš da imaš vode posvuda, tamo gdje treba i gdje ne treba – čitaj u sobi.

Prvi dan bude šok, nakon 3 dana više ne primječuješ sve te kukce, paukove i slične životinjice po zidovima. Spavaš.  Ako su preživjeli svi  ćemo i mi. I jesmo.  Uz more, gdje je turizam razvijeniji, je situacija oko toga malo bolja. Ima smještaja od par dolara pa do par tisuću dolara, mi smo prosječno plaćali 50e noć, uzimali smo sobe s vlastitom kupaonicom I uključenim doručkom. Doručak je svugdje bio odličan. Wc papira ima ili nema – mi smo ga imali, tako da nismo trebali nositi sa sobom. Svugdje smo imali i tzv. klimu (to je kod njih ventilator) i mreže protiv komaraca i kukaca.

Zadnje 3 noći smo bili smješteni na samoj plaži, u privatnoj vili, uz moglo bi se reći privatnu plažu, imali smo svog kuhara i boya (butlera) koji su za nas radili sve. Mi smo samo morali dignuti noge i ležati. Naravno da nam je postalo dosadno nakon pola dana, tako da ništa od ležanja, ali smo zato od njih dvoje puno naučili o životu na Šri Lanci, naučili razliku između king coconuta i običnog coconu-at ,šetali smo zajedno, kuhali, pričali, igrali karte, posjetili tempelj… Prijateljstvo je rođeno.

 

Savjeti

  • Ponesite kabanicu ili neku  vjetrovku ako idete u vrijeme kišnog monsuna.
  • Ako se penjete na Sri padayu obavezno visoke čarape i hlače zataknute u njih. Znam, izgleda pomalo seljački, ali vas neće napadati pijavice. I da, ako vas i napadnu malo soli na njih i odpast će same.
  • Uzmite puno bombona za djecu. Ne vašu, njihovu. Vole ih jako.
  • Ako uzimate šofera dogovorite odmah cijelu rutu, doći će vas puno jeftinije. Ja  ipak preporučujem avanturu i javni prijevoz.
  • Pelena i svega osnovnog za djecu ima u dućanima, nema potrebe nositi sa sobom. Mi smo uzeli jedino našu putnu ljekarnu u kojoj je aktivni ugljen, paracetamol, fenistil, antibiotik, repelent te probiotici. Uz to imamo i malenu prvu pomoć, to je uvijek s nama.  I putno osiguranje.
  • Djecu obožavaju. Pogotovo plavu. Našu su vukli na sve strane, fotka tu, fotka tamo. Nisu mogli proći kraj ljudi bez da ih netko ne pomazi po glavi. To može biti malo šokantno i naporno za djecu pa ih malo pripremite na takvo ponašanje.
  • Kad siđete s vlaka ili autobusa nemojte prihvatiti prvu ponudu koju vam daju vozači, uvijek je bolje malo prošetati, naći ćete u pola jeftiniju ponudu. Mi smo se cjenkali za sve. To tamo tako funkcionira. Pokušajte pronaći još nekoga tko  ide u vašeem smjeru pa podijelite troškove za taxi. Funkcionira ok, isprobali smo.
  • Kod ulaza u hramove  je obavezno skidanje cipela. Ako vam je to problem ,a zna biti problem i radi sunca koje jako ugrije kamen,  onda ubacite u torbu čarape koje navučete za vrijeme posjeta.
  • Izbjegavajte veće gradove.

Must do za djecu

  • Posjeta kornjačicama u skloništu. Naši su tamo preživjeli 3 dana, pazili ih, mazili, puštali u more. Na plaži Hikkaduwa se može i kupati s kornjačama, u doba kad smo mi bili to nije bilo moguće pa smo to propustili,ali čisto da znate.
  • Vožnja vlakom, ako ne cijelim putem onda barem dio.
  • Slonovi u prirodnom staništu. I majmuni.
  • Potražite nekoga da se popne na palmu i skine kokosov orah – king coconut.
  • Pijesak na plaži. Puno pijeska. To je sve što djeci treba.

Plusevi

  • Svi znaju engleski.
  • Djecu obožavaju.
  • Životinjsko carstvo i valovi. Raj za djecu. Priroda.
  • Nema kriminala, mi smo se osjećali jako sigurno i prihvaćeno.
  • Nije (pre)skupo.

Minusevi

  • Prljavština, nehigijena i prometni kaos. Ako možete to ishendlati  u glavi onda je Šri Lanka prava destinacija za vas. I ako budete uživali vi onda će i vaša djeca.
  • Gledaju vas kao hodajući dolar. Što prije se na to privikeite biće vam lakše.

Naši troškovi:

  • Avio karte: 280e /osoba (Beograd- Colombo), kupljene na akciji.
  • Vize 35 usd osoba, djeca do 10g besplatno. Viza se kupuje on- line, nama je došla u roku jednog dana.
  • Tamo smo potrošili još nekih 2000e, uključeno sve (hrana, smještaj, prijevoz, ulaznice). Ulaznice su dosta skupa stavka pa tu možete još nešto uštedjeti.

U troškove nisam ubrojila putno osiguranje, mi imamo godišnje kod Allianz osiguranja. Kod njih osiguramo i avio karte.

Novce smo dizali na bankomatu, jedino prvi dan smo promijenili 100e u mjenjačnici u zračnoj luci. Ja ne volim naokolo putovati s velikom količinom novaca, i dokumenti su mi stresni, stalno provjeravam jesu  tu – nisu tu, tako da uvijek koristimo bankomate. Ako mijenjate sve novce u zračnoj luci onda imajte na umu da morate zadržati potvrdu, jer vam bez te potvrde neće promijeniti eventuelni ostatak rupija natrag u eure, dolare…

Moglo bi vas zanimati